Nevini porno prici

Upozorenje: ovo će biti malo mračnije od mojih ostalih priča. Imam mračnu stranu i neću je stalno ignorirati. Neko vrijeme neće biti seksa pa nemojte plakati zbog toga ni u odjeljku s komentarima :) Ali držite se toga ako želite. Imat će sretan završetak.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Jacksona je usred noći probudio vrisak od kojeg se ledila krv u žilama. Njegova Pismenost odraslih i životne vještine pokraj njega sjela je i povukla pokrivač do prsa te ga od straha stegnula.

"Koji je to vrag bio!?" Vikala je na Jacksona.

"Jebi ga ako znam.", rekao je Jackson.

"Idi saznaj!" Vikala je i gurala ga. Ustao je iz kreveta i obukao ogrtač i papuče. Još se moglo čuti vrištanje. Bilo je glasno i otegnuto, puno boli.

Izašao je iz svog stana s oznakom 'Stanodavac', a nekoliko njegovih stanara promolilo je glave kroz vrata. Nekoliko ga je pitalo što se događa, ali on nije imao odgovor na njihova pitanja. Neka su vrata imala roditelje koji su gledali u hodnik sa svojom prestrašenom djecom koja su ih hvatala za noge ili Ukrajinskih devojaka i odjeću. Neke su žene držale djecu dok su njihovi muževi istraživali, ali svi su izgledali uplašeno i zbunjeno.

Samo jedna vrata nisu bila otvorena i Jackson je znao da je to Nikolajev stan. Pitao se dolazi li vrištanje iz njegove sobe, ali je sumnjao u to. Nikolaj je uvijek bio vrlo tih i povučen. Nikada nisam pravio probleme s drugim stanarima ili samim Jacksonom. Uvijek je plaćao stanarinu na vrijeme.

Sad kad je razmislio o tome, Jackson nije razgovarao s Nikolajem više od tri ili četiri puta tijekom 5 godina koliko je ondje živio. Svi su nastavili tražiti gore-dolje po hodniku tražeći izvor vrištanja. Ili barem objašnjenje. Sada su sva vrata bila otvorena osim Nikolajevih.

Svi su gledali u jedina neotvorena vrata. Vrištanje se sada počelo stišavati i bio je to samo povremeni krik agonije, a ne dugi, otegnuti krici koji razbijaju staklo. Jackson je Kontakti crnka teen porno zagrnuo ogrtač i krenuo prema vratima.Nekoliko muškaraca i žena izašlo je iz svojih stanova i pošlo za njim, ali većina je ostala unutra. Ali sve su oči ostale uprte u njega.

Nervozno je pogledao iza sebe i malo su ga utješili krupni muškarci i žene zabrinutog izgleda koje su ga podržavale. Grubo je pokucao na vrata.

"Nikolai. Što se događa. Jesi li dobro." Vikao je, da ga se čuje preko vriske koja je odjednom prestala.

"Nikolaj, ulazim." On je rekao. Okrenuo je kvaku, ali bila su zaključana. Potapšao je džepove na svom ogrtaču kao da je očekivao da će ondje pronaći svoje ključeve.

"Sranje." On je rekao. Otrčao je natrag u svoj stan i zgrabio privjesak u kojem su bili ključevi svih stanova. Tražio je Nikolajev dok je trčao natrag prema vratima. Kad je stigao tamo, našao ga je i gurnuo ključ u bravu.

Brava je škljocnula kad se otključala i mala skupina progurala se unutra s Jacksonom na čelu. Pogledao je po dnevnoj sobi i vidjela da je sve u mraku, bez svjetla. Soba je bila čista i sadržavala je samo jednu ili dvije slike Nikolaja i još jednog muškarca kojeg je Jackson nekoliko puta vidio s Nikolajem.

Kuhinja je bila prazna i mračna, ali su Nikolajeva vrata bila zatvorena. Jackson je krenuo prema njemu, a skupina muškaraca i žena ga je pomno slijedila.

Pokušao je otvoriti kvaku, ali bila su zaključana.

"Nemam ključ od vrata unutar stanova. Dolje su u uredu." Jackson je uzdahnuo.

"Imaš li što protiv ako ga šutnem?" Krupni čovjek sa stražnje strane rekao je. Jackson se sjetio da je bio vatrogasac.

"Samo naprijed." Jackson se pomaknuo u stranu, a čovjek je zakoračio naprijed. Pokucao je na vrata i pričekao trenutak.

"Nogom udaram po vratima, odmakni se od njih." Vikao je. Pričekao je još sekundu i kad se nije čuo odgovor, odmaknuo se i nogom udario vrata blizu kvake. Vrata su malo pukla i on je ponovno ustuknuo i ovoga puta zabio se ramenom u oslabljeno drvo. Vrata su se raspukla i on je upao u spavaću sobu.

Spavaća soba bila je besprijekorna. Krevet svježe pospremljen.Svjetla su i ovdje bila ugašena, a na krevetu je bio jedan jedini komad papira. Jedino svjetlo u stanu dolazilo je iz kupaonice. Vrata su bila malo odškrinuta, a svjetlo je bilo upaljeno bacajući liniju svjetla na krevet.

Jackson je krenuo prema vratima kupaonice i gurnuo ih.

"O sranje!" On je rekao. Pokrio je usta rukom i pokušao suzdržati bljuvotinu koja mu je navirala u grlo. Sagnuo se i okrenuo od kupaonice.

"O, Bože, neka netko pozove hitnu pomoć. Sranje. Ne gledaj." Mahnuo je rukom ženi koja je prišla kupaonici. Progutala je i još više gurnula vrata. Odmah se okrenula i povratila. Jackson ga je i dalje pokušavao zadržati, ali se borio.

Netko je otrčao natrag u hodnik i rekao nekome da pozove hitnu pomoć.

Čovjek koji je nogom razvalio vrata prišao je krevetu. Podigao je uredno presavijeni papir koji je stajao u sredini savršeno pospremljenog kreveta.

Čitalo se samo jedno.

'Žao mi je.'

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Bip.

Bip.

Bip.

Bip.

"Što dovraga?" Mislio je u sebi.

Neprestani ujednačeni bip bip prodrmao je u umirujuću tamu njegova uma. Polako je otvorio oči i trgnuo se od svjetla.

Na trenutak je pomislio da je možda uspio dospjeti u raj unatoč onome što je učinio. Zatim je osjetio svrbež kako ga peče na rukama.

Zastenjao je i pokušao progutati suh, gadan okus u ustima.

'Zašto. Molim te, Bože, zašto?' On je mislio. Natjerao se da otvori oči i pogleda oko sebe.

Mogao je reći da je u bolnici po I.V. Zakačen za desnu ruku. Plahte su bile oštre i čiste. Nisu bile izgužvane i uredno presavijene. Na drugoj strani sobe u kutu ispod TV-a stajao je stolac koji je bio uključen, ali isključen. Izgledalo je kao da nije sjedio.

Tada je primijetio da su mu ruke i noge privezane za ogradu kreveta. One oko njegovih zapešća bile su dovoljno labave da bi zavoji koji su ih pokrivali mogli disati, ali dovoljno čvrste da nije mogao iz njih iskliznuti.Ili se čak puno kretati. Nije da je mogao. Pokušao je saviti ruku, ali njegovi prsti nisu reagirali na naredbu njegova mozga.

– Imaš sreće što si preživio. Rekao je glas s vrata.

Okrenuo se i ugledao starijeg liječnika s blokom za pisanje kako ulazi.

"Ne možete imati sreće kada u nečemu ne uspijete. To jednostavno ne ide tako." Nikolaj reče: Glas mu je bio suh i promukao i bio je žedan.

"Čak i ako se pokušaš ubiti?" Rekao je doktor i provjerio neke od aparata pokraj kreveta.

"Pogotovo kad to. radiš." Nikolaj je progutao. Bilo mu je neugodno zbog onoga što je pokušao učiniti.

"Pa onda, MI smo sretni što ste preživjeli." Doktor se nasmiješio i izašao iz sobe. Nikolaj je uzdahnuo i pokušao saviti drugu ruku. Samo se trznuo kao odgovor, ali bilo je bolje nego u desnoj ruci.

Ušla je medicinska sestra i petljala s I.V. I Nikolaj se ubrzo opustio, a bolovi i svrbež u rukama postali su manji. Unatoč tome što je učinio, Nikolaj nije volio bol.

"Mogu li dobiti vode, molim?" Pitao je crvenokosu medicinsku sestru.

"Samo trenutak, dušo." Nasmiješila se i izašla iz sobe. Vratila se s papirnatom šalicom punom komadića leda. Stavila mu je malo u usta i polako su se topila. Nikolai se osjećao bolje kad mu je usta nestalo neugodnog okusa. Ali ipak je htio oprati zube.

"Sada ne bih trebao prati zube." Mislio je u sebi. 'Koliko jadan moraš biti da se ne ubiješ'. nasmijao se sam sebi.

"Samo da provjerim jesu li ove pozadinske informacije točne. Vaš Nikolaj Petrov?" Pitala je. Nijemo je kimnuo glavom.

"29 godina?" Ponovno je šutke kimnuo.

"Moramo li nazvati neke članove obitelji ili prijatelje?" Pitala je.

" Nemam nikoga." On je rekao. Pogledala ga je i namrštila se

'Izgleda tako. sam.' Ona je mislila.

"Trebamo li znati za kakve alergije?" Odmahnuo je glavom.

Sestra je još nekoliko minuta govorila o osnovnim stvarima koje moraju znati. Ubrzo je rekla da je gotova i otišla. Nikolaju je bilo drago.Nije želio biti u blizini nikoga.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Nikolaj je sjedio u invalidskim kolicima preko puta plavokose žene u odijelu. Nervozno se osvrnuo oko sebe i neudobno se promeškoljio na stolcu. Ruke su mu se lijeno spustile preko ruku, smjestivši ruke u krilo. Pokušao se baviti savijanjem desne ruke koja još nije reagirala otkako se probudio prije tri dana.

Plavuša je samo zurila u njega kao da nešto očekuje. Pogledao ju je jednom ili dvaput, ali nije rekao ništa.

"Znaš zašto si ovdje, točno?" Pitala je.

Njezino ga je pitanje zateklo nespremnog i opet se nelagodno promeškoljio.

"Da, pretpostavljam da ste psihijatar." On je rekao.

"Da, možeš razgovarati sa mnom o čemu god želiš. Ništa što kažeš neće napustiti ovu sobu. Možemo razgovarati o tvom pokušaju ili možemo razgovarati o nečemu što uopće nije povezano s njim. Što god ti odgovara." Rekla je.

"A ako ne želim razgovarati?" Nikolaj ju je ljutito pogledao.

"Onda ne moraš." Slegnula je ramenima. Petljala je s olovkom u ruci, ali ju je na kraju odložila na notes koji joj je stajao na prekriženim nogama.

"Kako da te zovem, dovraga, Henstridge?" Nikolaj se nasmijao.

"Tko je Henstridge?" – upita plavuša.

"Ma daj, znaš." blijedo ga je gledala.

"Natasha Henstridge. Iz filmova 'Species'?" rekao je Nikolaj.

"Gledate li puno filmova?" pitala je.

"Ne govorimo o meni, govorimo o tebi, Henstridge." On je rekao.

"Zovem se dr. Nelson." Rekla je.

"Prekasno sam Nevini porno prici sada navukao na Henstridgea." Nikolaj je znao da se ponaša kao seronja, ali nije želio razgovarati ni s jednim psihijatrom.

Uzdahnula je i nešto zapisala.

"Radije bih da nisi." Rekla je.

"Trebao sam nešto reći kad sam te prvi put tako nazvao. Sada se to mora dogoditi." On je slegnuo ramenima. Ponovno je uzdahnula.

"Kada mogu otići?" upita Nikolaj.

"Ne drže vas ovdje protiv vaše volje, slobodni ste otići kad god želite." rekao je Henstridge.

"Dobro." On je rekao."Ali ne mogu baš gurati svoja prokleta kolica, Henstridge. Pomozi bogalju." Rekao je sarkastično.

Ustala je i krenula prema vratima. Provirila je kroz vrata i rekla nešto što Nikolaj nije mogao čuti. Bacio Bleach kuukaku hentai pogled Erotska tinejdžerska stranica od sivu suknju navučenu preko njezine guzice.

'Nije loše.' mislio je u sebi.

"Jesi li samo gledao u moje-" Henstridge je ljutito progutao. Nikolaj se nasmijao.

"Nisi moj tip, slatkice." On je rekao.

"Koji je tvoj tip." upita Henstridge.

"Visok, prekrasan i s kurcem." rekao je Nikolaj ravnog lica. Henstridge je kimnuo i otišao do bilježnice da nešto zapiše.

Ušao je medicinska sestra i stao iza Nikolaja da gura invalidska kolica. Njegova široka ramena nisko su se sagnula dok se oslanjao na ručke invalidskih kolica. Smeđa mu je kosa upala u oči i jednom ju je rukom vratio na glavu.

" Sviđa mi se on." Nikolaj je trznuo glavom prema medicinskoj sestri. Medicinska sestra, koja nije čula njihov razgovor, dobila je zbunjen izraz lica, ali Henstridge se samo nasmiješio.

" Povjerljivost liječnika i pacijenata, ispričavam se." Slegnula je ramenima kad ju je upitno pogledao. Nikolaj se namrštio.

"Nije zabavno ako se igraš sa mnom." Rekao je kad su ga izveli kroz vrata.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Nikolaj je sjedio na svom krevetu ne radeći ništa. Nije imao prijatelja ni obitelji koji bi ga posjećivali. Nema knjiga ili glazbe da ga zabave. Ništa dobro nije bilo čak ni na TV-u. Ruke su ga gorjele i svrbjele kao lude, a on ih je i dalje pokušavao saviti ili pomaknuti. Njegova desna ruka i dalje nije reagirala, a lijeva se i dalje samo trzala.

Medicinska sestra je ušla dok se on borio sa zavijenim udovima.

"Razgovarao sam s našim fizioterapeutom ovdje i počinjete u ponedjeljak. On kaže da bi zbog vaših ozljeda možda trebala operacija na rukama. Prerezali ste mnogo tetiva." Medicinska sestra je rekla dok je provjeravala svoj karton.

"Oh, to je bila sva ta bol. Huh. Mislio sam da su to smrti slatke, ali čvrst, zagrljaj koji me mirno odvodi." Režao je na nju.

"Nije ni čudo što ti nitko ne dolazi u posjet ako se prema svima ponašaš s takvim stavom." Rekla je i izašla van.

Nikolaj se osjećao kao da je dobio udarac u prsa. Preplavila ga je ogromna tuga. Slično kao one užasne noći. Pomislio je na lice svoje ljubavnice.

'Bivši ljubavnik', podsjetio se.

Pomaknuo se pa je legao i pokušao zaspati. Ali njegovi su snovi bili ispunjeni stvorenjima iz noćne more koja su ga pokušavala ugristi za ruke.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Nikolaj se osjećao kao da ga netko promatra.

Probudio se i bacio pogled na sat na zidu. Spavao je samo pola sata. Zakolutao je očima.

'Ovaj dan nikad neće završiti, zar ne?' Mislio je u sebi. Okrenuo se i pogledao prema vratima očekujući ponovno medicinsku sestru. Često ga je provjeravala, iako se njegova soba nalazila točno ispred ambulante za medicinske sestre.

'Gledajte samoubojstvo, oh kako zabavno.' Sarkastično je pomislio u sebi.

Ali umjesto toga pronašao je djevojčicu. Kosa joj je bila bez sjaja i tanka. Bila je normalno odjevena, ali je na ruci imala bolničku narukvicu. U tim krhkim sićušnim ručicama držala je malog plišanog medu. Oči su joj imale podočnjake i izgledala je mršavo i slabo na nogama. Ali njezine su oči imale jarko zeleni sjaj poput djeteta, koji je prkosio očitoj bolesti koja je mučila djevojčicu.

" Bok." Rekla je. Glas joj je bio tih, Free sex tv ipak zdrav.

" Bok." rekao je Nikolaj.

"Ja sam Ana." rekla je. "To je skraćeno od Anastasia." rekla je ponosno.

Nikolaj je na trenutak sjedio i pokušao se nagnuti naprijed dovoljno da vidi iza ugla vrata i vidi kome pripada ova djevojčica.

"Ja sam Nikolaj. To je skraćenica od Nikolaj." On je rekao.

"To je smiješno. I to je smiješno ime." Rekla je.

"Ruski je. Kao i Anastasia." On je rekao.

" Oh." Rekla je. Pomaknula se u sobu i odvukla veliki stolac ispod TV-a do njegova kreveta. Činilo se da joj je trebalo mnogo truda, a kad se konačno popela na stolicu i sjela, imala je tanki sloj znoja na čelu.

" Zašto si ovdje?" Pitala je.

Nikolaj je oklijevao.

'Što da joj, dovraga, kažem. Da je svijet sranje i da sam se pokušao ubiti?' Mislio je u sebi.

"Ja.bio sam povrijeđen." Rekao je neodređeno.

"Kako?" Pitala je.

"Zaboravi na mene, hajde da pričamo o tebi." Nikolaj je bio ljut.

" Zašto si ovdje?" Pitao je pokušavajući skrenuti temu sa sebe.

"Moj tata kaže da imam tumore u glavi od kojih mi je muka." Rekla je. Nije se doimala potresenom onim što je upravo rekla, ali Nikolai se svejedno osjećao kao magarac.

"Oh.uh.pa.pa gdje ti je tata?" Upitao. Nadajući se da ću ovo dijete maknuti od njega.

"Na poslu je. Mora puno raditi jer mi liječnici daju lijekove, ali stvarno su skupi." rekla je. "Pokušava me posjećivati, ali većinu vremena mora raditi jer moja mama ne može raditi jer je više nema." Rekla je. Čvršće je privila medvjeda na grudi.

"Oh, žao mi je. Ni ja nisam imao mamu dok sam odrastao." Nikolaj reče: Nije znao zašto joj to govori.

"Stvarno. Je li ti tata bio dobar?" pitala je.

"Ni ja nisam imao tatu." On je rekao.

"Nema mame ILI tate. Tko se brinuo o tebi?" Djelovala je iznenađeno.

"Odrastao sam u drugoj obitelji. Tko me primio." rekao je Nikolaj.

"Oh. Gdje su lijepi?" upitala je Ana.

" Da vrlo dobro." Nikolaj je lagao.

" To je dobro." rekla je Ana i spustila pogled na svog medvjeda.

"Ovo je Monty." Rekla je i ispružila medvjeda prema njemu.

"Sladak je. Je li ti ga nabavio tvoj tata?" upita Nikolaj. Nije se osjećao ljutito, depresivno ili beznadno kad je bio u Aninoj blizini.

"Da, uvijek mi bude bolje kada se ne osjećam dobro. On je magija." Šapnula mu je posljednji dio nakon što je pogledala uokolo da se uvjeri da je nitko ne čuje.

"Sretni ste što imate čarobnog medvjeda." Nikolaj se nasmijao.

"Da, ali ne dopuštam da ga drugi ljudi uzmu. Ako saznaju njegovu magiju, možda ga neće vratiti." Objasnila je.

"Zašto si mi onda rekao. Što ako ga pokušam uzeti?" - istaknuo je Nikolaj.

"Ti to ne bi učinio." rekla je Ana.

"Kako znaš. Tek si me upoznao. Ne bi trebao ići okolo i nasumično povjeravati strancima tajnu svog čarobnog medvjeda." našalio se Nikolaj.

"Ali ti nisi nasumični stranac. Monty kaže da si dobar čovjek i da bih trebao biti prijatelj s tobom. Možemo li biti prijatelji?" upitala je Ana.

Nikolaj nije znao zašto, ali je pristao.

" Naravno da možemo." Klimnuo je glavom.

"Joj!" - viknula je Ana i podignula ruke. Njezina desna još uvijek drži Montyja.

" Ana, ostavi tog čovjeka na miru i dođi. Julie je ovdje i čitat će priču drugoj djeci. Požuri ili ćeš je propustiti." Medicinska sestra je rekla.

"Moram ići. Julie ponekad dolazi ovamo i čita nam, bok!" Vikala je prije nego što je istrčala kroz vrata. Monty je poskakivao iza nje dok je trčala.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Nikolaj je zurio u dosadne vijesti na TV-u. Uzdahnuo je i ugasio ih.

'Pokušati spriječiti suicidalnog tipa da se ubije. Da, ostavimo ga samog i da se dosađuje. TO zvuči kao dobra ideja.' kiselo pomisli Nikolaj.

Dok je po 18. put gledao po sobi kako bi pronašao nešto što bi ga zabavilo, Ana je ušla kroz otvorena vrata s Montyjem prigrljenim na prsima.

"Bok Nikolaj!" Rekla je i popela se na stolicu koja je još uvijek bila pokraj njegova kreveta.

"Zdravo, Ana." Nikolaj se nasmiješio djevojčici.

"Što radiš?" upitala je Ana.

"Ništa." Slegnuo je ramenima i osvrnuo se po praznoj sobi.

"To zvuči dosadno." Nabrala je nos.

"Vjeruj mi, jest." On se smijao.

"zašto onda ne učiniš nešto?" Pitala je.

"Nemam što raditi. Nema ništa dobro na TV-u." rekao je i kimnuo glavom prema televiziji.

"Zar te nitko ne dolazi posjetiti?" – upitala je i okrenula glavu u stranu.

Nikolai je osjetio kako mu suze pune oči.

"Ne." Rekao je kratko. Želio je da ona sada ode.

" Zašto ne. Ljudi bi te trebali posjećivati ​​kad si u bolnici. Da bi ti bilo bolje." rekla je i petljala se s Montyjem u krilu.

„Nemam nikoga da me posjeti.Sam sam." rekao je i pokušao se pomaknuti u krevetu, ali bilo je teško bez upotrebe ruku.

"Ne izlaziš ni s kim. Moj tata je pokušao izlaziti s nekim nakon moje mame, ali nisu se dovoljno sviđali jedno drugome, to mi je tata rekao." upitala je Ana.

'Isuse, što je s ovim klincem i kompliciranim pitanjima?' pomisli Nikolaj u sebi.

"Pa ne, ne volim cure. Jadnice su." Rekao je, nasmiješio se i gurnuo je. Zahihotala se.

"Ne zna ni moj tata." Rekla je.

'Oh, to čini stvari mnogo lakšim.' On je mislio.

"Znači ni ti ne izlaziš s muškarcem?" Pitala je. Nikolaj je progutao.

"Jesam. Ali više ne." Nikolaj je pomislio na svoju staru ljubav i ponovno osjetio bol i povrijeđenost.

" Što se dogodilo?" upitala je Ana.

" Nije važno." Nikolaj je odmahnuo glavom.

"Jeste li se vas dvoje posvađali?" upitala je Ana.

'Prestaju li pitanja ikada?' pomisli Nikolaj u sebi.

"Više mu se nisam previše sviđao pa smo mislili da bi bilo bolje da se ne viđamo." Nikolaj je pročistio grlo i pokušao suspregnuti suze.

"Oh, mislim da bi te ipak trebao doći posjetiti." rekla je Ana. "Ne bi trebao biti sasvim sam."

Nikolaj se nasmiješio. "Hvala. Dakle, što ćeš raditi danas?" Nikolaj je pokušao promijeniti temu.

"Ništa, Julie je rekla da ne može doći danas." Ana je slegnula ramenima. "Možeš li mi ispričati priču?" Anine su oči zasjale.

"Zapravo ne znam nijednu priču koja bi ti se svidjela." Nikolai je smislio bilo kakvu priču kojom bi mogao zabaviti dijete.

"Volim sve vrste priča, molim?" Cvilila je.

"Uh, u redu. Znaš li priču o." Bolje je razmišljao tražeći priču. "Princeza Anastasia?" sjetio se da ga je priča zanimala dok je bio u školi.

"Ne." Ana se nasmiješila i željno se meškoljila na stolici.

" Anastazija je bila ruska princeza. Njen otac je bio kralj Rusije i bio je dobar kralj." počeo je Nikolaj. Ana je privila Montyja bliže svojim prsima, a oči su joj bile raširene od zanimanja.