Jedna od četiri tinejdžerke

Bio sam oduševljen mojim prijemom kad sam se vratio u Asheville. Odjednom su ljudi željeli razgovarati sa mnom i družiti se sa mnom, koji mi nikada nisu imali vremena dati dok sam tamo živio i radio u pansionima. Svi su skrupulozno izbjegavali govoriti o mom podrijetlu iz grada - osobito muškarci, od kojih Supruga promeni seks neke i predobro prepoznavala. Ali pozivali su me posvuda i ispitivali me ne previše suptilno o tome tko je, a tko nije prikazan u Pansionu - i postoji li još jedna knjiga u pripremi. Postojao je, naravno, ali ne onaj na koji bi pomislili ni u najluđim snovima. I gdje god sam se okrenuo bio sam podvrgnut obiteljskim pričama o kojima bi bilo vrijedno pisanja.

Ne bih trebao frknuti na ove ponude - i doista nisam. Bio sam im zahvalan i imao sam dovoljno bilješki u prvom tjednu povratka u Asheville da poslužim kao nadahnuće za tri romana - od kojih su svi bili prilično uspješni, mogao bih dodati.

Spomenuo sam da sam se vratio u Asheville radi posjeta, jer u tom trenutku nisam mogao smatrati grad domom niti sam mogao razmišljati o povratku tamo—iako je Sveučilište Sjeverne Karoline ponudilo vrlo primamljivu poziciju na kojoj bih mogao raditi barem pola godine bilo gdje izvan Chapel Hilla—uključujući Asheville, naravno.

Nikome nisam rekao da sam tamo kako bih pregledao nekretninu koju sam posjedovao, ali nikada nisam vidio - gotovo sam se bojao nekretnine i što bi to moglo značiti ako se uselim u nju. Zapravo, nisam bio siguran želim li to uopće istražiti. I možda da mi Abe nije rekao da je nepovratno moj i da bih morao početi plaćati porez na njega priznavao ili ne priznavao da je moj - i da sam sada dovoljno poznat u Ashevilleu da bi njegovo stavljanje na tržište usmjerite pozornost na to kako sam ga nabavio – možda se uopće nisam vratio u Asheville da ga pregledam.

Dok sam bio u vlaku iz New Yorka niz istočnu obalu prema gornjem jugu, morao sam priznati da sam već čuo ime Stephen Bander.Bio je onaj nervozni gotovo klijent u pansionu gospođe Childress koji je platio moje vrijeme i usluge, ali koji je bio Gole iranske žene nevoljko i čudan i otišao je ne dobivši ono što je platio. Nije ime dovelo do otkrića koliko ugljena prašina koje sam se sjećala da je imao pod noktima, bez obzira na to koliko mu se tijelo činilo čistim. Bilo je isto kao i moj otac. A kad sam se sjetio da je Abe rekao da je kuća bila na ime moga oca prije nego ju je Bander dobio, odjednom su se razne mogućnosti - ne, vjerojatnosti - počele slagati na svoje mjesto.

Nedugo nakon što sam stigao u Asheville, jedna od mojih prvih stanica bili su, naravno, Abeovi odvjetnički uredi u ulici South Market. Bili su vrlo dobro uređeni, i bio sam iznenađen i drago što se tako dobro udomaćio. Ako ništa drugo, sada je bio zgodniji i robusniji nego kad sam ga tako potpuno poznavao prije samo nekoliko godina.

"To je dobra nekretnina. U području Beaverdama iznad Grove Parka. Odatle se pruža prekrasan pogled na grad. I potpuno je namještena. Naslijedili ste je gotovu."

"Kada ćemo—?"

"Vjerujem da bi trebao otići tamo prvi put ili dva sam, Charlie. Ovdje su adresa i upute i ključevi do mjesta. Posudit ću ti svoj automobil, ako znaš voziti."

"Reći ću da me odveze hotelsko vozilo", rekla sam, uzimajući ono što mi je pružao. "Odsjeo sam u Battery Parku, a čini se da ne mogu učiniti dovoljno za mene. Prava promjena. Nisam mogao ući na ulaz za poslugu kad sam posljednji put živio ovdje. Ali, zašto—?"

"Kuća je netaknuta. Bander je umro sasvim iznenada, s malim upozorenjem za sebe. Ako postoje razlozi i istine koje možete pronaći tamo gore, mislim da je najbolje da budete nasamo s njima dok ili osim ako ne želite razgovarati o njima. "

"Pretpostavljam da si u pravu", odgovorio sam. "Ali niste spomenuli ništa o onome što ste rekli preko telefona."

"Znam. Žao mi je što sam išta rekao.Bila sam tako iznenađena i sretna što sam te konačno pronašla - a saznanje da nisi namjerno odgovorio na moja pisma gurnulo me preko ruba. I ne želim te gurati preko tog ruba, Charlie. Ideja je vani, na otvorenom, ali sada u potpunosti ovisi o vama hoćete li djelovati u skladu s njom ili ne."

Sjedio sam ondje na trenutak, oboje želeći se obvezati - nisam mogao smisliti ništa što bih ikada želio učiniti više od života i ljubavi s Abeom - ali još uvijek zbunjen i sukobljen. "Hvala ti, Abe. To mi puno znači - da ću dobiti vremena da razmislim o ovome. Nisam stvarno prije imao ovu priliku donositi vlastite odluke, znaš."

Kad sam provjerio s vratarom u hotelu, rekao je da me, naravno, hotelski automobil može odvesti do Beaverdama, ali jesam li znao da postoji tramvaj koji ide na nekoliko blokova od adrese koju sam mu pokazao?

"Ne, nisam to znao", odgovorio sam. "Mislim da bih volio to učiniti umjesto toga. Svježi zrak i šetnja će mi dobro doći. I dat će mi vremena za razmišljanje."

Abe je bio u pravu. Osim uske uličice koja vodi do imanja, nitko osim stanara ne bi znao da tamo uopće postoji koliba. Ali bilo je tu, smješteno na strmoj padini i okruženo drvećem i bambusovim stablima, gusto zasađeno, i sa samo komadom čistine između dvokatnice sa stražnje strane kuće i pogleda dolje na središte grada Ashevillea. Sa strane je bila kućica za kočije dovoljno velika da se dva automobila mogu parkirati daleko od pogleda.

Također je bio u pravu u vezi zatvorenog, prozorima obrubljenog bočnog trijema na kući. Bila je dobro izolirana, a imala je i kamin za zimsku toplinu. No najviše od svega pružao je zapanjujući pogled - dolje u grad i preko planinskog prstena. Tamo je bio očev stol. Nisam ni razmišljao o tome kamo je nestao namještaj koji je on inzistirao donijeti iz Pennsylvanije, ali ga je moja majka gotovo odmah zamijenila.Sve je bilo ovdje i, začudo, sjetio sam se toga i odmah se osjećao ugodno u njegovoj prisutnosti - daleko ugodnije nego što sam se ikad osjećao u kući u Ashevilleu koju je moja majka proširila i otvorila za podstanare.

Fotografija na stolu potvrdila je moje sumnje. Bila je to skupina muškaraca - na ulazu u rudnik u Pennsylvaniji. Ali jedan od njih je nepogrešivo bio moj otac. A pored njega na slici je stajao čovjek koji me posjetio kod gospođe Childress i ponašao se tako čudno i nije mogao izvesti. Ruka mog oca bila je na ramenu mnogo mlađeg Bandera.

Uvijek me iznenađivalo da muškarci koji vole muškarce mogu odmah prepoznati poze na fotografijama - ili u muškim parovima koji hodaju ulicom - koje jasno označavaju osobni, seksualni odnos između dva - ili više - muškaraca. U isto vrijeme, čini se da žene i heteroseksualni muškarci mogu vidjeti samo prijateljstvo. Gledajući fotografiju, odmah sam prepoznao da su moj otac i čovjek koji je držao oko njega bili ljubavnici.

Izvadio sam fotografiju iz okvira i na poleđini pronašao ispisana imena. Ime pored očevog bilo je Stephen Bander. Toliko toga je sada bilo razumljivo, i osjetio sam olakšanje, a ne uzrujan - laknulo mi je što je moj otac, čovjek koji zapravo nije bio moj otac, ali koji je doista bio - uživao u životu u kojem sam malo vidio od perspektiva očiju mog nevinog djeteta.

Hodala sam po kućici, dajući sve od sebe da pronađem nešto što bi mi govorilo da nikako ne bih mogla živjeti ovdje. Popeo sam se stepenicama i našao gore dvije spavaće sobe i kupaonicu - kupaonicu prilično modernu za razdoblje u kojem je Bander kupio ovu kućicu. Jedna je spavaća soba bila velika i dobro namještena; drugi je bio malen i spartanski namješten. Krevet u velikoj spavaćoj sobi bio je bračni krevet velikih proporcija s teškim daskama za glavu i noge od mahagonija. To je također, shvatio sam kad sam ga pogledao, krevet za koji su mi rekli da sam rođen u njemu.Ostatak te sobe, uključujući odjeću u ormaru, vrištao je od očevog posjedovanja i dodira. Manja soba, opremljena samo krevetićem i ravnim stolcem sa slamnatim dnom, i ormarom koji je bio u krilu za poslugu naše kuće u Pennsylvaniji, više je govorila o Banderu.

Sva je odjeća bila u ormaru u raskošnije opremljenoj spavaćoj sobi. Veličine su bile za dva različito građena muškarca. Prepoznao sam dio odjeće kao očevu, a poznati miris određene cigare koju je pušio prožimao je ormar. Mislio sam da je pomalo tužno što Bander nije mogao podnijeti spavanje u očevom krevetu nakon što je moj otac umro, ali isto tako nije mogao podnijeti da izvadi ni očevu ni Rihanna seks vrpca priča preuzimanje odjeću iz zajedničkog ormara.

Banderova odjeća odražavala je moguće poteškoće koje je imao s ovim dogovorom - što je isti dojam koji je ostavio na mene kad me posjetio u pansionu. Nošena odjeća bila je jednostavna radnička odjeća. Tu je bila i fino stilizirana odjeća - poput one koju je nosio kad me posjetio u pansionu. Ali činilo se da su sve ove gotovo nove. Mogao sam u mislima vidjeti kako moj otac daruje svoju ljubavnicu finom odjećom i kako mu Bander udovoljava, ali nije mu bilo ugodno u životu koji je moj otac pokušavao stvoriti za njega. Ipak sam se nasmiješila na pomisao da je moj otac toliko volio Bandera da se potrudio.

Da je odjeća bila razdvojena u različite ormare, uvijek bi postojala mučna sumnja da su bili ljubavnici i prijatelji do kraja - da je možda postojalo neko otuđenje koje je Bandera poslalo u drugu sobu s nečim što je izgledalo kao privremeni namještaj. Koliko god to moglo izgledati čudno, nadao sam se da je Bander zauzeo ovu sobu tek nakon očeve smrti i tješio sam se dokazima iz zajedničkog ormara da to nije bio slučaj.

Osjetio sam kako mi oči suze zbog spoznaje da je moj otac umro svojom dugotrajnom smrću dolje u našem domu u gradu, a na kraju je trebao biti ovdje - s Banderom.

Sobe na drugom katu su me i rastužile i uznemirile, ali me nisu navele da odbacim pomisao na život ovdje.

Vratio sam se na prvi kat i Jedna od četiri tinejdžerke glavne prostorije - salon i blagovaonicu s vanjskim balkonom koji je gledao na Asheville i planine iza njega, sa svih strana. Mala je kuhinja bila smještena s jedne strane, s jednostavnim, ali uredno održavanim posuđem. Ali otkrio sam da hodam u krug, uvijek se vraćam za stol na sunčanoj verandi i gledam u fotografiju. Naposljetku sam se prepustio neizbježnom, sjeo za stol i otvorio središnju ladicu.

Iz nekog sam razloga intuitivno znao što ću tamo vidjeti. Bio je to presavijeni komad pergamentnog papira. i na njemu je bilo upisano moje ime. Sjećanje mi je govorilo da sam ovo već vidio, i nije mi trebalo dugo da se sjetim presavijenog papira s mojim imenom koji je Stephen Bander položio na noćni ormarić pokraj mog kreveta kad sam se svim silama trudio zaraditi moju naknadu za usluge od njega - ali toga više nije bilo kad je on otišao.

Sada, u potpunoj suprotnosti s onim tada kad sam ga vidio potpuno izvan odgovarajućeg konteksta, u trenu sam znao da je rukopis moga oca.

Oklijevao sam kad sam otvorio papir, ne želeći zadirati u Djevojke u gaćicama besplatne slike dvojice muškaraca, ali onda sam se nasmijao šupljim smijehom, shvativši da sada posjedujem sve ovdje - i da je, nakon svega, moje ime upisano na papiru. I ne manje važno, možda sam bio posljednja osoba na svijetu koja se ljutila na izbore koje je moj otac napravio ili na sklonosti kojima se prepustio. Sljedećih sam mjeseci čitao što je ondje napisano toliko često da sam to mogao recitirati od riječi do riječi, ali jedan mi se odlomak posebno urezao u svijest prije svih ostalih.

. Siguran sam da znate, odnos između vaše majke i mene bio je izgrađen na laži. Ako ovo čitate, ja sam otišao i postoji svaki razlog vjerovati da vam je vaša majka rekla da niste moj pravi sin - istinit u smislu biološkog roditeljstva - u svakom drugom pogledu smatram da je Iskreni tinejdžerski iskreni uz suknju otac-sin veza s bili istiniti. Toliko John Ashcroft pornografija da sam pretrpjela tisuću oštrih uskraćivanja kako bih održala tu vezu - tek sam postala zadovoljna njome gotovo prekasno u životu. Ali brak između tvoje majke i mene nije bio ništa manje pun poštovanja - svakako s moje strane - zbog laži - laži tvoje majke - na kojoj je bio izgrađen.

Čak je izdržao laž koju sam mu donio. Ne mogu nikako opisati mučenje svog života u spoznaji da si me, bez obzira koliko dugo, Luscious lopez noge svojim pravim ocem - i dali su mi svi razlozi za to - i mojoj spoznaji da nema biološke veze i da sam te počeo voljeti kao što nisam mogao voljeti tvog majko dok si izrastala u prekrasnog mladića. Da te volim jer mi društvo nikad ne bi oprostilo da te volim. Rastući da te zavolim kao što sam naposljetku volio mladića - zamjenu za tebe, priznajem - kojeg sam upoznao u rudnicima Pennsylvanije.

Ako ovo čitate, to je zato što je Stephen ispunio moje naredbe i upoznao vas i predao ovo u vaše ruke. Stephen Bander je za mene bio ono što vaša majka nije mogla biti - nije željela biti - iako me je počastila, na svoj vlastiti nezadovoljan način, što sam je počastio time što sam prihvatio nju i teret koji je nosila. I on je za mene bio zamjena za ono što nikad nisam mogla konzumirati s tobom.

Kad sam Stephenu dao kuću Beaverdam da je kradem što god mogu, da budem s njim, shvatio je da će kuća doći tebi kad mu više ne bude trebala. Ali osim toga, nagovarao sam ga da ti se javi - jer dok si rastao u muškarca, uvidio sam da želiš isti život kakav sam ja želio.I smatrala sam da je Stephen tako fino ispunjavao moje potrebe da mi je najveća nada bila da ćete se vas dvoje upoznati i doći živjeti u malu kućicu koju sam sagradio za Stephena i koju sam toliko volio - i u kojoj sam bio toliko voljen - da biste mogli voljeti i biti voljen od Stephena kao što sam bila i ja.

Što god odabrao u životu kada te Stephen kontaktira, preklinjem te da ne traćiš ono što ti može biti kao što sam ja učinio. Ne žalim što sam vodio lažan život s tvojom majkom - jer sam također vodio veličanstven život s tobom. Ali bojim se da nisam bio dovoljno fer prema sebi u životu. Dom za mene nije bila kuća na Woodfinu; bila je to koliba na obroncima Beaverdama. A za mene je Stephen Bander bio dom. Stoga vas preklinjem da pronađete svoj dom - prije nego što sam ja to ikada učinio. I da budete vjerni svojim potrebama i željama, a društvo i odgovornosti koje vam drugi nameću neka su prokleti. .

Ustao sam od stola, s pismom još uvijek u ruci, i ušao u predvorje, gdje sam vidio telefonsku govornicu obješenu na zidu pokraj ulaznih vrata. Briana evigan tits se iznenadio da je bio u ispravnom stanju; Abe mi je rekao da će sve biti u redu.

Javio se na prvo zvono - dok kad sam ga prvi put nazvala kad sam stigla u Asheville, bila sam filtrirana preko tajnice. "Kod kuće sam, Abe", rekla sam u slušalicu bez daljnjeg predstavljanja. "To je naš dom. I želim da i ti dođeš kući - ako želiš."

Bio je u mom naručju u roku od dvadeset minuta i gotovo me odnio gore do velikog kreveta u kojem sam rođena. I ponovno sam se rodila u njegovim rukama koje su me obavijale, dok me je uspio i čvrsto zagrliti i razodjenuti - i gurni taj veličanstveni kurac od ebanovine iz svog doma u mene i natjeraj me da zaboravim sve druge ljubavnike koje sam ikad imala.

Živjeli smo sretno i privatno u kućici više od godinu dana, dok sam ja proveo neko vrijeme dolje u Pijemontu kao pisac u rezidenciji na državnom sveučilištu, a Abe je nastavio graditi svoju praksu.Svatko od nas bio je prihvaćen u društvu Ashevillea - za koje sam jasno znala da je njemu teže nego meni, iako sam ja bila ta koja se nemilosrdno prostituirala dok sam prije živjela ovdje, a njegova je obitelj imala - i još uvijek jest - posjedovala i vodila vrlo ugledan i potreban posao. Ali, iako smo često bili na istim funkcijama, pazili smo da ne otkrijemo da se nakon toga nismo vratili u odvojene domove koje smo osnovali u gradu — nego na planinu Beaverdam do naše vlastite skrivene kolibe, gdje smo se ševali i Teen maca dlakave sorte i ogovarali bogate i ambiciozne ljude koji su drijemali u svojim krevetima u gradu ispod sebe.

Kad sam boravio u kućici, zatvorio sam se na sunčanu verandu - ili spavaću sobu, naravno, kad god je Abe bio tamo - i pisao bijesno. Uopće ne razmišljajući o tome - pogotovo o tome kako se to odnosilo na onu prvu predstavu na kojoj sam radio za Stanford Dane prije nekoliko godina - kad sam pred sobom imao prvi list praznog papira, napisao sam naslov Homeward Bound na vrhu stranice - i zatim je napisao moje ime, Charles Bairr, s dva Rs ispod.

Ono što je teklo iz mog pera bila je priča o iskupljenju i vraćanju korijenima te maksimalnom iskorištavanju ostatka života.

No bio sam tek na pola puta kad sam primio telefonski poziv koji je potpuno prekinuo ovaj idilični život.

* * * *

"Nisam se čuo s tobom gotovo godinu dana. Jedva sam se sjetio da sam ti dao svoj telefonski broj ovdje. Ako ti treba pomoć oko drugog scenarija—"

"Ne," rekao je Stanford Dane glasom koji je bio slabiji od onoga što sam o njemu znao proteklih godina, "ono što trebam si ti. Trebam te da dođeš k meni."

"To je bio drugi život, Stan", rekla sam, iako su mi i um i srce ubrzano radili. Bila sam slaba pred njim kao što sam ikada bila, i to me zbunilo i šokiralo. "Nastavio sam dalje. I zapravo nemam vremena—"

"Jednom si obećao da ćeš doći k meni kad god te nazovem", rekao je prijekornim tonom. – Trebam te sada.

"Stan—"

„Umirem, Charles.Imam rak. Napredna. Ništa se ne može učiniti. Trebam te da mi pomogneš da se onesvijestim iz ovog života. Nema druge koju želim vidjeti zadnjim dahom."

Abeu je to bilo tako dobro da sam htjela vrištati. Željela sam da spusti nogu i kaže mi da ne mogu ići. Ako sam ikada želio da netko usmjeri svoju volju nad mojom, ovo je bio trenutak.

On to nije učinio. Kad sam otišao, rekao sam mu da može koristiti kućicu kad god poželi - i da ćemo o ostalom razgovarati kako se okolnosti budu razvijale. I u tome je bio toliko razuman da sam poželio nasrnuti i udariti ga.

* * * *

– Sad neće dugo. Osjećao sam se kao da sam to rekao naglas, ali mora da sam to samo pomislio.

Bio sam pogrbljen nad pisaćim stolom u sredini sobe, nagnut preko vrha stola sa stolice s ravnim rubom, i upravo sam odlagao olovku jer sam intenzivno pisao. Pokušavao sam završiti rukopis - još nisam znao što ću učiniti - ali nije bilo koristi; jednostavno je ostalo previše toga da se napiše.

Čuo sam jauk i nešto slično prijetećem zveckanju iz sjena iza i s jedne strane stola, gdje je bio uski mjedeni krevet s tankim madracem. Figura na krevetu bio je muškarac - mršav i jedva dišući, samo ljuštura raskošnog showmana kakav je nekoć bio Stanford Dane. Ležao je na leđima, golog torza, ali s pokrivalima koji su ga pokrivali do polovice prsa. Imao je ruku prebačenu preko lica. Nisam mogao vidjeti ništa od njega osim njegovih širokih, dubokih prsa, prekrivenih kovrčavom dlakom boje soli i papra, koja su se polako, mukotrpno dizala - i držala - prije nego što su se skupila uz jauk pretvoren u šuplji zveckajući zvuk.

I dalje je cijela soba - cijeli svijet u ovom trenutku - bila usredotočena na njega.

Bio sam užasnut kad sam stigao u Baltimore - ne zbog financijskih poteškoća u kojima je on živio - samo dvije sobe dva kata više od pekare, ali preko puta kazališne pozornice. Dane nikad nije mogao biti daleko od svoje pozornice.No uvjeti u koje je utonuo nisu bili ono što me užasnulo. Ono što me užasnulo bilo je njegovo objašnjenje što je mislio kad je rekao da me treba da mu pomognem da ode iz ovog života.

"Sve je to bilo u prvoj predstavi koju smo zajedno postavili, Charles", rekao je. "I rekao sam ti o tome tada. Zar se ne sjećaš da si se mučio sa mnom oko završetka i rekao sam da je cijela predstava usredotočena na taj kraj - da će to biti i moj kraj?"