Prvih 17 godina mog života, moj otac je bio Veliki Joey, a ja sam bio Mali Joey. Sve što sam ikada želio bilo je biti baš poput njega. Kad je upucan i ubijen ispred striptiz bara u Chicagu, moja majka i ja nismo se morali nositi samo s traumom njegovog gubitka, već i sa stigmom vezanom za način na koji je umro. Ono što jezici koji su mahali nisu znali je da je moj otac bio tamo samo s klijentima koji su predstavljali nacionalni račun vrijedan više milijuna dolara, a koji su inzistirali da ih odvede u striptiz bar.