Pornografija mame i sina

Ova priča smještena je u Sovjetski Savez, s početkom u doba komunizma, kada dvije žene turistkinje odluče ignorirati pravila o izvozu zabranjenih predmeta. Postoje posljedice za oboje, za jednog ponižavajuće, a za drugog vrlo neugodne.

Priča uključuje nastavak, kada se kasnije vraća na scenu.

* * * * *

Poglavlje 1

Napokon sam

Irma Bradley i njezina prijateljica i suputnica Helen Murzac stajale su na ulazu u skromni hotel u kojem su boravile sa svojom turističkom grupom posljednjih nekoliko dana. Mahali su za pozdrav ostalima iz grupe s kojom su posljednja dva tjedna bili na turneji po Sovjetskom Savezu. Bilo je to 1983., mjesto nedaleko od Kijeva u Ukrajini. Irma i Helen dugo su se veselile ovoj turneji po komunističkom carstvu, a sada se ona bližila kraju. Ovo je trebala biti njihova posljednja stanica, ali Irma, uvijek pustolovka, nagovorila je Helen da dogovori s njom da njih dvoje ostanu još dva dana nakon što grupa ode; vrijeme bi im, inzistirala je Irma, omogućilo da kušaju malo zemlje bez nadzora turističkog vodiča i omogućilo bi im da kušaju 'pravu' sovjetsku naciju - također vrijeme za malo lutanja i kupovine tipa na čemu bi im drugi zavidjeli kada bi se vratili svojim domovima u SAD.

Dok se autobus s njihovim bivšim suputnicima udaljavao, Irma se okrenula svojoj prijateljici. "Sada smo samo nas dvoje dva dana. Dobivamo priliku pokupiti stvari koje želimo ponijeti kući - a ne iz trgovina u koje nas vode vodiči. I možemo sami lutati uokolo, razgovarati s kim želimoa za dva dana idemo doma s iskustvom koje nije bilo na službenoj listi!"

Helen je uzvratila osmijeh. Istini za volju, Helen je bila malo manje pustolovna od Irme. Voljela je čeprkati po čudnim mjestima i uzimati zanimljive komadiće umjetnina ili artefakata, ali bila je malo konvencionalnija od Irme.Helen bi radije kupovala u dućanima ili muzejskim dućanima, dok je Irma voljela loviti ulične trgovce, uvijek tražeći povoljnu ponudu ili nešto što se ne može naći na uobičajenim mjestima.

Obje su žene bile neudate, prilično neovisne i obrazovane. Irma je imala trideset osam godina, bila je prodavačica nekretnina navikla na pregovore i potpuno se snašla u procesu pregovaranja. Voljela je ljude i nije se bojala nikoga koga bi mogla sresti. Iz dugogodišnjeg iskustva razumjela je pozerstvo i procese prijevare koje ljudi često koriste; ipak je inherentno voljela ljude i osjećala je da se može nositi s takvim strategijama. Irma, učiteljica, bila je malo veći konformist u svojim navikama. Znala je biti Pornografija mame i sina i prijateljski nastrojena sa svojim učenicima, no ipak je imala intimnu stranu koju je rijetko otkrivala. Voljela je svoju privatnost, uživala je promatrati druge kako se upuštaju u avanture koje bi ona najradije izbjegla, kao što je tu aktivnost mogla promatrati kod svojih učenika, a ipak je uživala u intelektualnom istraživanju kultura i različitih ljudi s kojima se susretala.

Irma nije gubila vrijeme. "Sjećate se onog čovjeka na uglu ulice koji nas je pitao da promijenimo dolare. Ponudio je jako dobru cijenu - duplo više nego što bi banke dale!"

"Onu koju je naš vodič rekao da je zanemarimo. Zato što je nezakonita?"

"Tako je rekla. Ono što je zapravo mislila je da joj nije dao dio. Ako idemo u šoping, trebamo zalihu rubalja. Idemo!"

Dvije žene lutale su ulicom, tražeći poznati kutak. Nakon nekog vremena su ga pronašli. Stajali su, gledajući oko sebe. Ubrzo im je prišao čovjek prilično običnog izgleda. Nosio je stari kaput, glavu mu je pokrivala siva vunena kapa, prilično prikladna promjenjivom jesenskom vremenu. "Ah, moje američke dame!" pozdravio ih je na prilično dobrom engleskom. "Nadam se da se dobro provodite u našoj zemlji. Volimo naše prijatelje!" Nastavio je, dajući im komplimente za njihovu odjeću, frizure, osmijehe. Irma ga je kratko prekinula."Jučer - ponudili ste dobar tečaj na mjenjačnicama - još uvijek ste u poslu?"

Čovjek je odjednom utihnuo. Pažljivo se osvrnuo oko sebe, a zatim im pokazao da dođu do zaklonjenih vrata.

"U mom poslu dobro je ne biti previše bučan. Imam mnogo konkurenata - ne bi htjeli znati kakve dobre stope mogu ponuditi - volim poslovati s Amerikancima, ali neki drugi nisu toliko puni razumijevanja. Ako čuju dobre ponude koje ti dajem, otežaće mi stvari. Razumiješ?"

Irma je kimnula. Helen je gledala, pomalo sumnjičavo. Nastavio je: "Koliko želiš promijeniti. Dajem vrlo dobru cijenu - ali, razumiješ, ne mogu dopustiti drugima da znaju što radim za tebe - dakle, to je samo među nama. Dakle?"

Ubrzo je postignut dogovor. Nekoliko stotina dolara promijenilo je vlasnika, a Irma i Helen su se udaljile, torbica napunjenih hrpama rubalja.

Irma se nasmiješila Heleni. "Vidiš zašto vodič nije želio da imamo posla s njim. Vjerojatno dobije dio od svih Mekušci na penisu na koja nas vodi, a ovaj tip je ne bi ubacio. Dakle, imamo dobar posao. Sada, gdje bi voliš ići prvi?"

Helenin ukus išao je prema malim komadima nakita, te malo ručno izrađenim suknjama i bluzama; stvari koje bi koristila kao darove svojim bliskim prijateljima. Malo su razgledavali ulične štandove i dućane.

Irma je imala egzotičniji ukus. Raspitala se u jednoj maloj trgovini: "Čujem da ima starih slika - vjerskih ikona - na prodaju. Zanimaju me stare umjetnosti - možete li me uputiti?" Isprva je odmahivala glavom ili je dobivala komentare koji su pokazivali da njezin engleski nije razumio, ali Irma je bila ustrajna. Imala je brošuru koja je opisivala stare umjetnine koje se ponekad nalaze među trgovcima koji prodaju antikvitete, a koristila se slikama kao pomoć u svojim upitima.

Helen nije bila nimalo oduševljena. „Čak i ako pronađete neku od ikona, znajte da ih ne možete iznijeti iz zemlje ako su starije od stotinu godina – to nije dozvoljeno, kako su nam Mala curica jebena vodiči!“

"Dakle, tko treba znati datume rođenja. Stara umjetnost ne dolazi s datumom proizvodnje - to je ono što je čini zanimljivom. Rečeno mi je da ćemo pronaći neke stare ikone ako dovoljno tražimo. Oh, volio bih nešto od toga - nešto od stare Rusije, iz carskih vremena - ili starije!"

Nastavili su tražiti, sve dok trgovac nije pokazao znakove interesa. "Slike. Stare slike. Stare crkve - ruše - neke prave muzeje - ponekad, ponekad, ljudi prodaju slike iz starih crkava. Takve želite?" Irmin se odmah zainteresirao.

Obojicu su uveli u malu stražnju prostoriju. Otvorila se velika Fetiš devojke se ljube, iz koje je trgovac izvukao nekoliko uokvirenih slika, očito dosta starih. Irmine su oči zasjale na mjestu. Ovo bi moglo biti ono što je tražila.

Pred njom su bile raširene brojne stare slike, očito crkvene ikone. Trgovac Teen webcam chat teen story ponudio komentare na lošem engleskom "staro - šesnaest, petnaest stoljeća - iz stare crkve - vrlo rijetko - želite?" Zatim je dodao: "Stara knjiga - također?" Njezin je interes bio potaknut. Kimnula je glavom.

Nakon daljnje potrage, nastala je vrlo stara knjiga, ilustrirana s nekoliko ručno oslikanih slika. Nije se uspjela povezati s tekstom, sve je na ruskom ili možda ukrajinskom, ali očišćene slike pokazale su joj da je riječ o vjerskom tekstu i vjerojatno starom najmanje dva stoljeća.

Irma je iskoristila svoju pregovaračku moć. Igrala je slike s knjigom, naizgled raspravljajući što je njezino pravo zanimanje. Nakon nekog vremena, konačno je imala povoljnu ponudu - knjigu i četiri male ikone. Nasmiješila se dok je isplaćivala gotovinu, misleći kako će se ovo pojaviti kao rijetki nalazi u njezinu domu. Svi su, primijetila je, bili dovoljno mali da stanu u njezin kovčeg.

Trgovac nije ponudio račun, nikakve papire. Dogovor je zaključen. Kupljene stvari bile su zamotane u neupadljivu tkaninu i predane Irmi. Dvije su žene napustile trgovinu, zadovoljne što je njihova kupovna ekspedicija donijela tako brze rezultate.

Sljedeći dan bio je uglavnom Helenin.Njezin je ukus bio manje egzotičan, ali rezultirao je glomaznijim kupnjama. Na kraju dana povukli su se u svoje sobe kako bi se pripremili za nadolazeći odlazak.

Irma je smatrala da je najbolje staviti ikone na dno svog kovčega, umotane u svoje odjevne predmete. Helen nije brinula o svojim kupnjama i većinu ih je spakirala u karton koji je nabavila usput. Večerali su kasno kasno i rano otišli u mirovinu.

Počeo je dan njihova odlaska. Doručkovali su i dogovorili automobil koji će ih prevesti do zračne luke. Vozač je stigao na vrijeme i oni su krenuli očekujući dug dan povratka kući. Ne bi se razočarali.

Po dolasku u zračnu luku prijavili su se za let. Nakon što su primili karte za ukrcaj, uvedeni su u prostoriju gdje su pregledani putovnice i carinski dokumenti. Prtljaga, označena za njihov let, još uvijek je bila u njihovoj brizi dok je carinici nisu ocarinili.

Dvojica su prišla carinskom šalteru. Rečeno im je da svoje torbe stave na pult i otključaju ih. Dvojica carinika pažljivo su im pregledavala deklaracije o valuti i prtljagi te putovnice.

Jedan je službenik kucnuo po Heleninoj kutiji. Pokazao joj je da ih otvori, što je ona i učinila. Stajala je dok je on pažljivo pregledavao sadržaj, pažljivo promatrajući komade odjeće i nakita koje je kupila. Helen je bila pomalo razdražena kad je vidjela kako njezino pažljivo pakiranje remete prekapajuće ruke službenika, dok je on vadio predmet za predmetom i pregledavao ga. Napokon je djelovao zadovoljno. Kimnuvši glavom, dao joj je znak da ga zatvori. Slegnuvši ramenima, prihvatila se zadatka ponovnog uspostavljanja reda u svojoj pažljivo upakiranoj kutiji.

Sljedeći je bio Irmin kofer. Ponovno su predmeti povučeni i pregledani. Službenici su djelovali nezainteresirano za razgovor ili nisu mogli komunicirati na engleskom. Kiselih izraza lica istraživali su sadržaj prtljage.Napokon je povučen članak, Irmine hlače, iznošene i neoprane, omotane oko jedne od ikona. Službenik je pažljivo odmotao hlače. Povukao je ikonu. Lice mu se razvedrilo kad ga je izvukao i podigao prema svjetlu.

Drugi je službenik prekinuo ono što je radio i okrenuo se da vidi nalaz. Zajedno su pregledali ikonu. Carinik je s izrazom negodovanja pogledao ravno u Irmu. "Nije!" rekao je, jasno, nakon čega je uslijedio niz riječi na ruskom koje Irma nije mogla dešifrirati.

Zakopali su se dalje u njezin kovčeg. Jedan je službenik pregledao carinske papire koje je ispunila i upitno pokazao na njih. Glasovi su im postali animirani. Irma je osjetila da postoji problem.

"Upravo sam to kupio - nisam znao da će biti problema s tim. Žao mi je - mogu li to ostaviti?"

Službenik očito nije razumio. Zatim je pronašao drugu ikonu. Povisio je glas dok je razgovarao s Irmom. Pocrvenjela je.

Jedan od carinika nestao je u drugoj prostoriji. Bilo je naznačeno da Irma treba pričekati. Helen je stajala pokraj nje, a njezin je pregled bio završen.

"Što će učiniti?" upita Helen. "Mislim da ste možda trebali proglasiti ikone. Čini se da su uzrujani zbog njih!"

"Da sam ih stavio na papir, ne bi nam dali da ih izvadimo. Ne znaju gdje smo ih nabavili. Ne znaju jesu li lažnjaci ili ne - ti ljudi nisu stručnjaci za umjetnost . Samo čekaj - sve će biti u redu!"

Carinik se vratio s čovjekom kojeg prije nisu vidjeli. Obratio se Irmi. "Deutsch. Francaise. Italiano?"

"Englezi. Mi smo Amerikanci - kao što možete vidjeti iz naših putovnica!"

Pridošlica je polako kimnula. "Engleski. Pokušat ćemo. zajedno?" pokazao je na njih dvojicu.

"Da", složili su se, uglas.

Podigao je dvije ikone, po jednu u svakoj ruci. "Nije dopušteno. Nije u obrascu. Tko. Koji?"

Irma se pokazala. "Moji su. Kupio sam ih!"

"Više?" upita službenik."Ne - samo ja!" Irma je odgovorila, očito krivo shvativši pitanje.

"Torbica", rekao je. ukazujući na Irmu. Dodala je torbicu. Službenik je počeo prekapati po njoj. Sadržaj je žurno izbačen na pult.

Nakon nekoliko trenutaka otvorio je omotnicu i iz nje izvukao malu hrpu rublja. Podigao ih je i pokazao Irmi. Pogledao je deklaraciju o valuti, gdje nije navela rublje. Dobro je znala da izvoz novčanica rublja nije dopušten.

Službenik se namrštio. Njegovo nezadovoljstvo bilo je očito. "Nedopušteno - zabranjeno!" rekao je odlučno. — Nikakvi rublji se ne mogu uzeti!

Helen je šapnula Irmi: "Zašto si ih zadržala. Znaš da nisu smjeli?"

Irma je tiho odgovorila. "To je ono što je ostalo od onih koje smo kupili - nisam ih mogla promijeniti u banci bez potvrde o mjenjačnici, pa sam ih samo strpala u torbicu."

Brzo se obratila dužnosniku. "Nisam ih mogao vratiti - izgubio sam račun za zamjenu. Što sam drugo mogao učiniti?"

Činilo se da ignorira njezinu izjavu. "Rubalji nisu dopušteni - stare slike nisu dopuštene - ne, ne!" odmahnuo je glavom i rekao nešto na ruskom ostalim carinicima. Počeli su izbacivati ​​sadržaj Irminog kovčega, pretražujući svaki predmet.

Za nekoliko minuta pronašli su ostatak ikona i knjigu. Počeli su dugo pisati na dokumentu koji je izgledao službeno. Irmi i Helen su se obratili na ruskom, ali su samo mogle razumjeti da su službenici uznemireni.

Ubrzo su im oduzete karte za ukrcaj, kao i putovnice. Uveli su ih u mali ured.

U sobu je ušao novi, očito viši dužnosnik. Nakon dugog razgovora na ruskom s carinicima koji su pregledali prtljagu, obratio im se na oklijevajućem engleskom.

"Nosite. zabranjeni materijal. Rublje, stare, starinske - bez dozvola. Bez deklaracije. Ne možete ići. Nije dopušteno. " Pokušao je dalje objasniti, ali je slabo vladao jezikom.Shvatili su samo da su u nevolji i da im neće biti dopušteno da se ukrcaju na let.

Irma je pokušala objasniti. Bunila se. Ustala je i viknula. "Ja sam Amerikanac. Ne možete me zadržati ovdje. Uzmite ove stvari ako hoćete, ali ne možete me zadržati. Zahtijevam da razgovaram s američkim konzulom!"

Službenici nisu odgovorili na engleskom. Razgovarali su među sobom, a zatim napustili prostoriju, ostavivši samo stražara da ih promatra.

Irma se razbjesnila. "Nitko nas ne razumije. Natjerali su nas da propustimo let. Ovo je smiješno. Kupili smo te stvari, platili ih novcem koji smo dobili za dobre američke dolare. Kako to mogu učiniti?"

Helen je bila nešto mirnija. "Irma, znaš da su nas upozorili. Vodič nam je rekao da ne mijenjamo novac na ulici, a rečeno nam je da iznošenje antikviteta neće biti dopušteno. Možda, ako samo dođemo do nekoga tko razumije engleski, možemo objasniti. To neće pomoći vika!"

Morali su čekati više od sat vremena. Napokon je u sobu ušao policajac u uniformi. Pokušao je razgovarati s njima. "Idi - idi Novorosk. Milicija će se pobrinuti. Englezi. Ti idi!" pokazao je prema vratima.

Odvedeni su u vozilo koje ih je čekalo. Uniformirani ih je policajac uveo na stražnje sjedalo. On i vozač zauzeli su čelo. Njihova prtljaga nije utovarena, a putovnice im nisu vraćene.

"Gdje idemo?" reče Irma svojoj družici. "Mogu samo nagađati", odgovorila je Helen, "mislim da je rekao nešto o Novorosku. To zvuči kao ime gradića koji sam vidjela na karti, daleko odavde. Čini se da misle da će netko govoriti engleski gdje god mi idem. Ali to je samo nagađanje!"

Vozač i njihova pratnja razgovarali su među sobom, ali nisu koristili nikakve engleske riječi. Irma i Helen mogle su samo nagađati svoje odredište. Automobil je vozio neko vrijeme, a na kraju su uočili prometni znak koji je upućivao na Novorosk. Helen je dobro pogodila.

2. Poglavlje

Napokon engleski

Auto se zaustavio ispred zgrade službenog izgleda u gradu Novorosku.Policajac u pratnji otvorio je vrata i pokazao im da izađu. Ušli su u prilično jednoličnu zgradu, prošli pored nekoliko uniformiranih osoba za koje su pretpostavili da su policajci, te su odvedeni u prilično veliku prostoriju s nekoliko klupa. "Čekati!" naredi im pratitelj. Sjeli su i čekali.

Ušla je žena u vojnoj uniformi, očito da ih drži na oku. Sjela je pokraj vrata. Njihova pratnja je otišla.

Vrijeme se vuklo. Čekali su i dočekali. Soba je imala mali aparat za vodu iz kojeg se mogla dobiti čaša vode i dvije prostorije koje su očito bile toaleti. Iskoristili su sadržaje i poslužili se vodom. Činilo se da čuvarica tolerira te postupke, ali im ništa Bolno analno jebanje rekla.

Nakon što su bili u sobi gotovo dva sata, ušao je uniformirani policajac i povikao: "Irma Bradley!" Irma je ustala. "To sam ja", odgovorila je. Čovjek joj je rekao da će poći s njim. Slijedila ga je niz hodnik, a potom u ured. Soba je bila u uobičajenom jednoličnom službenom stilu, opremljena starim stolom, nekoliko stolaca i nizom polica s papirima i knjigama. Ponuđena joj je stolica.

Za stolom je bio čovjek u vojnoj ili policijskoj uniformi, vitak, možda oko četrdeset godina. Nasmiješio joj se. Zatim joj se obratio, na prilično dobrom engleskom. "Ja sam Vassily Kuznetov. Ja sam, kako biste mogli reći, za Tinejdžerska priča stvara stvarnu časnik milicije Novorosk, ili policije. Rečeno mi je da ste upućeni na mene jer ne govorite ruski ni ukrajinski, a su stranci. Ponekad se ljudi pošalju ovamo jer je moj engleski možda malo bolji od nekih naših ljudi na carini. Dobio sam neke informacije o vama i moj je zadatak da se s vama pozabavim kako bismo riješili ovu stvar -"

Irma se nije mogla suzdržati."Odvedeni smo iz zračne luke. Oduzeta nam je prtljaga. Oduzete su nam putovnice. Propustili smo let. Nitko nas ne razumije, niti nam može reći što se od nas očekuje - onda smo dovedeni ovdje, a vi natjerao nas da čekamo dva sata. Inzistiram da nam kažete što točno očekujete da učinimo i da se vratimo u zračnu luku što je prije moguće!"

Vassily je saslušao njezin ispad sa onoliko strpljenja koliko je mogao skupiti. Dopustio joj je da završi. Zatim joj je rekao: "Gospođice Bradley, optuženi ste za kršenje zakona o kontroli valute i pokušaj izvoza zabranjenih predmeta. Pronađeni ste s rubljama kod sebe dok ste se spremali krenuti na let iz zemlje. Bili ste pronađeno sa starinskim umjetničkim djelima u vašoj prtljazi, za koje niste imali izvoznu dozvolu. Niste ni prijavili carini. Vi ste, zapravo, zamotali slike u odjevne predmete, u očitom pokušaju da ih sakrijete Porno 8 crvene zrele pregleda. Ovo su ozbiljne stvari.

"Nadalje, čini se da vrijednost umjetnine i valute u vašem posjedu znatno premašuje vrijednost strane valute koju ste donijeli u zemlju i legalno razmijenili. To sugerira da ste sudjelovali u transakcijama u stranoj valuti na mjestima koja za to nisu ovlaštena posao. To su ozbiljne optužbe. Poričete li ih?"

Irma je bila bijesna. "Prijavili smo sav novac koji smo imali kad smo ušli u zemlju. Zašto vas briga gdje smo ga potrošili. Sve što smo kupili platili smo. Ništa nismo ukrali. Mi smo Amerikanci. Ne možete nas držati protiv naše volje. Imamo prava!"

„U našoj zemlji,“ mirno je nastavio Vassily, „imamo zakone koji određuju gdje možete zamijeniti novac i što možete unijeti ili iznijeti iz zemlje. Možda nisu poput zakona vaše zemlje, ali jesu naše zakone, i dok ste ovdje, morate ih se pridržavati. Optužbe protiv vas su prilično ozbiljne i može potrajati neko vrijeme da se s njima nosite- "

prekine ga Irma."Nećemo ostati na ovom mjestu. Nemate nas pravo držati. Ako morate, možete zadržati stvari koje ste našli u mom kovčegu, ali nemate pravo držati mene. Znam svoj položaj. Ja sam Amerikanac, a ja zahtijevam da vidim konzulat!"

"Imat ćete priliku iznijeti svoju obranu, gospođice Bradley", odgovorio je Vassily. "U dogledno vrijeme. Možda ćemo vam dopustiti da kontaktirate američki konzulat, ali još nije vrijeme. Što se tiče predmeta u vašem kovčegu, doista ćemo ih zadržati. Namjeravamo saznati gdje ste ih nabavili i kako ili ako platio si za njih. Možda si imao suučesnika. Kakav je položaj tvog prijatelja u svemu ovome?"