Trudna nakon luprona

Poglavlje 3: Obračun pastirice

Tabitha je stajala sama ispred Shepherdess Displaya i gledala svoju majku u daljini. Bilo joj Novac plavuša tinejdžeri Milton blizanci dosadno, a prizor njezine majke koja postavlja stolove sa slasticama bio je jedino što se moglo približiti zabavi. Sada je njezina majka završila, a prišle su Igračke 4 6 još neke žene. Vjerojatno da malo popričaju, pomislila I odan Rus Tabitha. Gledati ga iz daljine bilo bi još dosadnije nego slušati ga. Ali učinila bi sve da ne misli na svoju okolinu. Stajala je pokraj nekoliko kartonskih izrezanih ovaca, odjevena u smiješan kostim pastirice koji se sastojao od staromodne haljine s puno podsuknji i šeširom na vrhu njene bogato ukovrčane kose. Sally je inzistirala da cijeli kostim bude povijesno točan, iako je njezino povijesno istraživanje bilo slučajno, pa je ispod haljine Tabitha nosila gaćice s volanima i čarape koje je pridržavao staromodni pojas za podvezice. Njezin je kostim bio vruć i svrbjeo, već zagušljiv na ranojutarnjem suncu, a u blizini je bila hrpa gnojiva koja je počela mirisati prilično zrelo. Zašto je dopustila svojoj majci da je natjera na tu glupu svečanost?

"Lijepa odjeća, Tabitha", začuo se glas iza nje.

Tabitha se okrenula i ugledala Abigail, djevojčicu njezinih godina iz škole. Abigail je bila vitka, platinastoplave kose. Nosila je bijelu bluzu i puder plavu suknju. Abigail je bila jedna od najpopularnijih djevojaka, a iza nje se okupila njezina svita.

"Abigail. Rekla si da i ti radiš Prikaz pastirice!" primijetila je Tabitha, iznenađena što vidi Abigail u svojoj tipično elegantnoj suvremenoj odjeći umjesto u odgovarajućem kostimu.

"Oh, molim te, nemoj mi reći da si bila dovoljno glupa da povjeruješ u to", nasmiješila se Abigail, a zatim se okrenula kako bi se obratila svojoj grupi sljedbenika. "Hej, svi, dođite pogledati pastiricu Tabithu!"

"Lijepa haljina, Tabitha", rekla je Harriett."Gdje si to nabavio, 1700.?" Harriett je nosila zelenu haljinu čiji je kroj obujmio obline njezinih bokova i grudi i čija je boja isticala blagu crvenkastu nijansu njezine plave kose koja je bila skupljena u dvije kratke pletenice s obje strane glave.

"Mislim da ružičasta nije tvoja boja", primijetila je Renata. "A šeširi su jaaako prošlog stoljeća." Renata je bila Celijina kći i nosila je cvjetnu haljinu koja se slagala s majčinom. Njezina svijetlosmeđa kosa letjela je kroz zrak dok je zabacivala glavu u smijehu.

Abigailina zadnja prijateljica, Danielle, nije rekla ništa. Vitka, prsata i sramežljiva brineta, gledala je Tabithu kroz naočale s mješavinom sažaljenja i prijezira.

"Moglo je biti i gore", nastavila je Abigail. "Barem ne nosiš nekakvu skitnu odjeću. kao što tvoja majka stalno nosi."

— Kučko jedna. Tabitha to više nije mogla podnijeti, pogotovo kad je Abigail u to uvela svoju majku. Tabitha je potrčala na Abigail i uhvatila je. Dvije su žene pale na zemlju, s Tabitom na vrhu. Abigail je zastenjala osjetivši kako joj tijelo tone u meko blato, ali se pribrala i prevrnula ih. Sada je Abigail opkoračila Tabithu. Stražnji dio Abigailine kose, majice i suknje bili su tamni, mokri i ljepljivi od blata. Abigail to nije mogla vidjeti, ali je po osjećaju vlage u kosi i ljigavom osjećaju na leđima znala da su joj frizura i odjeća uništeni, i bila je odlučna osvetiti se.

Abigail je uzela šaku blata i pljusnula ga u Tabithino lice, a zatim ponovila postupak s drugom rukom. Tabitha je bila omamljena, a i Abigail je imala priliku zagrabiti još blata i utrljati ga u Tabithinu kosu sve dok je nije pretvorila u blatnu, sivo-smeđu masu na vrhu glave. Tabitha je došla k sebi i uhvatila se u koštac s Abigail odozdo. Dvije su se žene prevrtale iznova i iznova dok se nisu zaustavile u dubljoj lokvi blata s Tabitho na vrhu.Tabitha je udarila Abigail u trbuh, izbacivši iz nje vjetar, a zatim je ustala, iz koje je curila mutna voda.

Adrenalin je naglo pao, Tabitha je vidjela kako se figura približava i napala je. Bila je to Danielle. Posrnula je unatrag i zatim pala, guzicom joj je pala u blatnu blatu, a naočale su joj odletjele u drugom smjeru. Danielle nije ništa rekla, samo je sjedila i cvilila, dok joj je blatna voda upijala suknju i gaćice.

"Zar ti majka nikad nije rekla da ne udaraš nekoga naočalama?" Harriett je bijesno zahtijevala. Navalila je na Tabithu. Dvije su se žene uhvatile i pale na tlo. Tabitha je preuzela prednost i opkoračila Harriet na leđima, povlačeći njezine dvije pletenice. Harriet je vrisnula od boli, a Tabitha ju Besplatne beastiality porno prikolice pustila, zbog čega je Harriet udarila vlastito lice u blatno tlo ispred sebe.

Abigail je ustala i Izvoznici i tinejdžerski bikini prema Tabithi, ali kad se približila, Tabitha je posegnula i povukla svoju suknju, otkrivajući bijele pamučne gaćice koje su dosad uglavnom bile neozlijeđene. Sa suknjom oko koljena, Abigail se spotaknula Povijest za odrasle pala naprijed, napravivši salto prije nego što je pala na tlo.

Tabitha je ponovno ustala, ovaj put sporije. Teško je disala od napora, a njezin kostim, sada prekriven debelim slojem smeđeg blata, počeo je upijati vodu. Mnogi slojevi tkanine, sve zasićeniji, počeli su je opterećivati. Renata je došla na Tabithu, a sada je bila previše troma da bi učinila bilo što otmjeno. Ali srećom je zgrabila prednji dio Renatine haljine i pala na skupinu, razderavši je pritom. Komadići tkanine od kojih je bila njezina haljina otpali su, a Renata je bila odjevena samo u crveni čipkasti grudnjak i odgovarajuće tange.

"Pičko jedna!" - prosiktala je polugola Renata, skočila na Tabithu i udarila je šakama. Udarci su bili kaotični, većina ih je odbijala ili su u potpunosti izostajala, ali dovoljno ih je bilo povezano sa snagom da zaokupe Tabithinu pozornost.Između odbijanja Renatinih udaraca i pokušaja da se izmigolji ispod nje, Tabitha nije vidjela da su joj Abigail, Harriett i Danielle prišle iza leđa. Kad je shvatila što se događa, bilo je prekasno. Bila je opkoljena.

Odjeća joj je bila temeljito natopljena, pa je Tabitha u očaju pokušala iskoristiti svoju težinu u svoju korist. Zabijala se u jednu ženu za drugom cijelim tijelom, poput sumo hrvača. Uspjelo je, ali samo donekle. Oborene žene su brzo ustale, iako blatnije nego prije, i formirale krug oko nje. Mudri prema Tabithinoj taktici, spretno su izbjegavali njezine pokušaje da ih ponovno obori, a Tabitha, koju je njezina teška odjeća činila nespretnom, nije mogla ispraviti kurs na vrijeme da ponovno obori bilo kojeg od njih. Žene su se približile Tabithi i ona se izgubila u spletu blatnih udova. Četiri razbješnjele žene iskasile su svoju agresiju na njoj, bockajući je i stiskajući, šamarajući i udarajući, mažući je i prskajući je blatom.

Tada se Tabitha našla kako je drže vodoravno iznad tla. Mukama je došao kraj - činilo se previše lakim. I bilo je.

"Bacimo ovu kučku na hrpu blata", zalajala je Abigail, a Tabitha je podigla pogled da vidi njihovo odredište. Bila je to stožasta hrpa gnojiva, visoka oko šest stopa. Bio je malo udaljen, ali razmišljajući o tome, već je osjećala njegov odvratan smrad.

"Ne", preklinjala je Tabitha kad su žene koje su je nosile počele trčati prema hrpi blata. "Ne, ne, ne", molila je dok su ubrzavali. Ignorirali su njezine povike i nastavili ubrzavati sve dok nisu bili udaljeni samo 10 stopa, kada su svi stali mrtvi i pustili Tabithu. "NE, NE, NEOOOOOO" vikala je Tabitha dok ju je zamah nosio zrakom. Ali vikanje je bila pogreška, dok je otplovila, otvorenih usta, licem naprijed u hrpu blata. Glava joj je izbila na drugu stranu, pljuskajući i pokušavajući izbaciti gnoj iz usta.

Tabitha je sada bila zabijena u hrpu blata, poput čačkalice u žvakaćoj kapi.Težina blata na njoj prikovala ju je i držala nepomičnom. Tabitha se osjećala kao da ne postoji dio njezina tijela koji nije dotaknut gnojem. Znala je da joj je sigurno po cijelom licu, a činilo se da joj je i kosa puna toga. Putovanje kroz hrpu blata uzrokovalo je spuštanje gnoja niz njezin dekolte i kroz ostatak haljine. Nekako, gnoj je također sišao niz stražnji dio njezine haljine, a Tabitha se osjećala kao da se skupio na stražnjoj strani njezinih gaćica. Zapravo, shvatila je, postojao je jedan dio nje koji je bio relativno čist. Dok su je druge žene nosile, cipele su joj spale, a stopala joj nisu prošla kroz gomilu blata. Čarape su možda bile blatnjave, ali su bile bez gnoja. Ali tada su se Tabithine nade raspršile. Osjetila je kako joj cipele, napunjene mljackavom tvari, stavljaju na noge. Mora da su ih napunili gnojivom, shvatila je, a onda je počela plakati.

"Molim te", jecala je Tabitha, "molim te pusti me van." Suze su joj tekle niz lice, ali nisu nimalo pomogle u čišćenju nereda. "Žao mi je. Učinit ću sve. Samo me izbavite odavde."

"Oh, pustit ćemo te van", rekla je Abigail. "Eventualno."

Tabithin jecaj očaja dočekan je podrugljivim smijehom jer četiri blatnjave žene nisu se pomaknule da je oslobode njezinog smrdljivog zatočeništva.