Mačka u snijegu

Svi likovi u ovoj priči imaju osamnaest ili više godina i iznad su zakonske dobi za pristanak.

*****

John Carpenter je spustio slušalicu i vratio se do svoje stolice, zbunjenog izraza lica.

"To je bila moja mama, izgleda da je odlučila doći u posjet i to ovaj vikend!"

"U redu je, draga," rekla je Mary njegova žena, "može dobiti Janeinu sobu jer se sada gotovo ne koristi", nasmiješila se kad je Jane lagano pocrvenjela.

"Hvala mama, to je bilo lijepo rečeno, i da, neugodno mi je, Kevine, što ti misliš?"

"U redu, što se mene tiče, dadilja može samo misliti da se udvostručujemo jer je ona ovdje."

"Ne misliš da bi onda jedno od nas trebalo spavati na sofi?"

"O, dobro, jeste li volontirali?"

"Djeco, u redu je, možete ostati zajedno, obitelj mora znati, ne želim da se skrivate i pretvarate da se to ne događa. Nakon svega što ste prošli, nećete početi lagati obitelji, otiđite to meni, doći ću po nju i reći joj na putu."

"Siguran si u to, tata, to je veliko kockanje, ona možda neće cijeniti tvoju toleranciju, a ja se ne namjeravam suočiti sa svojom bakom kad uđe u kocku."

"Imam pedeset sedam godina i da, još uvijek me nasmrt plaši kad se naljuti."

Svi su se smijali pomisli da je gospođa Carpenter starija otišla u jednu. Imala je osamdeset godina i bila je visoka samo četiri stope i devet inča, Djevojci strgaju košulju oko šest centimetara, bila je potpuno mokra, ali njezina je narav bila legendarna.

"Jesam li ti ikada pričao o tome kada sam otišao vidjeti tvog tatu, mnogo prije nego što smo se vjenčali, imao sam oko sedamnaest. Lunjali smo uokolo i on je nešto rekao Nan, sljedeće što je skinula papuče i tvoj tata ih je izvukao vrata. Skoro sam se pomokrio od smijeha, dok se nije okrenula s papučom u ruci i ponudila mi priliku da primim njegovu kaznu. Izašao sam kroz ta vrata i prošao pokraj tvog oca u sekundi. Pola sata kasnije, vratili smo se unutra a ona se ponaša kao da se ništa nije dogodilo, zamolila je tvog tatu da pokupi neke novine koje su joj ispale Dok se saginjao, njezina papuča je bila skinuta i ona ga je udarila po stražnjici.Bože kako je skočio i urlao. Onda sam se malo popiškio, toliko sam se smijao."

"Nikada ne podcjenjuj svoju baku," rekao je John, još uvijek osjećam kako mi ta papuča udara u guzicu!

"Language Johne, pazi i na to kad je ona ovdje."

Obitelj se smjestila za večer, razmjenjujući priče o tome kako je baka ulazila i odlazila iz njihovih života. Svi su se složili da bi bez nje bilo dosadnije.

Sljedeći dan

Automobil je skrenuo na prilaz i čak i prije nego što je ručna kočnica bila podignuta i motor utihnuo, suvozačeva su se vrata otvorila i gospođa Carpenter starija izašla je i hodala po asfaltu.

Djeca i Mary stajali su na pragu nasmiješeni dok je izlazila.

"Prokleto duga vožnja, zašto se ne možeš približiti, znam jer bi ti se svidjelo da sam iza ugla i stalno navraćam svake dvije minute. Izvadi moje torbe iz prtljažnika Kevine, Jane, evo moje putne torbe na stražnje sjedalo, uzmi to molim." Zastala je i odjednom se nasmiješila što joj je ozarilo lice. "Mary, ljepotice, izgledaš blistavo, još uvijek dopuštaš tom mom svojeglavom sinu da dijeli tvoj krevet?"

Mary je pocrvenjela: "Gladys, lijepo te je vidjeti i voljeli bismo biti bliže tebi, znaš to, da, dopuštam mu da ostane za sada, nakon svega skoro je određen kući!"

Gladys je pocrvenjela od napora hodanja do vrata, zgrabila Mary i zagrlila je, poljubivši je u obraz. Nagnula se uz Marijino uho,

"John mi je rekao tvoju vijest, nisam iznenađen što su uvijek bili bliski i neće biti prvi put u obitelji Carpenter, kladim se da je malo šok?"

"Možeš to ponoviti, onda malo, uđi, šalicu čaja ili nešto malo jače?"

"Čaj bi bio divan, možda nešto malo jače kasnije, mogu Konzervativna akciona grupa sada skinuti ove cipele, ubijaju mi ​​stopala."

Obitelj je odvukla torbe i kovčege na kat i stavila ih u Janeinu sobu, objesivši bakin kaput na kuku iza vrata. Vraćajući se u prizemlje, Jane i Kevin držali su se za ruke dok je John odlazio u dnevni boravak kako bi provjerio je li se njegova majka smjestila.

"Showtime, Ready?"

"Kao što ću ikad biti, svaki ispit će se činiti lakim nakon ovih pitanja i odgovora!!"

Došli su u Mačka u snijegu dok su Mary i John organizirali čajeve i kave.

"Dobro, bolje da mi kažeš što se događa, a ne ti John, Jane i Kevin, ravno iz konjskih usta, molim te, ok?"

"Pa, Nan, nije to lako reći, nekako smo uvijek bili bliski i tijekom prošle godine "ish", shvatili smo da samo želimo biti zajedno, bili smo stvarno sretni i slobodni samo u društvu jedno drugoga ." Kevin se nasmiješio kad je završio.

"Pa tko je to prvi rekao, tko je od vas izašao i priznao tu "neprirodnu želju" za onim drugim, tko je prvi znao?"

"Kevin jest, ali je šutio, nije mi htio ništa reći u slučaju da to Gateway stomatološka grupa ono što imamo." Jane se također nasmiješila i čvršće uhvatila Kevina za ruku.

"Onda sam jednog dana shvatila da je jedini muškarac kojeg želim u svom životu, osim tate, Kevin. Nisam znala kako da mu kažem, ali nekako smo se posvađali oko nečega i samo sam to izlanula."

"Da, počeo sam vičući na Janey jer je zabrljala u mojoj sobi, ali svađa je gotova, sve je izašlo na vidjelo, a onda smo samo morali reći mami i tati."

"O čemu je bila svađa. Možete li se sjetiti?"

"Posuditi CD-ove i ne vratiti ih, miješati CD-ove i kutije, totalno glupe stvari."

"napravio posao iako veliki brate, dobio svog čovjeka."

"Pa sve to zvuči tako romantično, ali kako ćete se vas dvoje snaći u velikom zlu svijetu?"

Sljedećih nekoliko sati vidio sam kako ih njihov Nan probija, ispituje i gura oko barijera i prepreka s kojima su se suočavali. Rasprava se nastavila za njihovim obrokom i potrajala do kasne večeri.

„Pa ova starica je umorna, bio je to vraški dan, mrzim putovanja, ali moram reći da se uvijek isplati zbog Maryne dobrodošlice i kuhanja, Johnove pažnje i mojih prekrasnih unučadi, gdje sad ja spavam, na sofi. "

"Ne, Gladys, bit ćeš u Janeinoj sobi, sve su ti torbe gore i mogu ti pomoći da se raspakiraš ako želiš, a zatim će John za sada odnijeti kofere u garažu, koliko dugo želiš ostati?"

"Pa prvo, drago mi je da je to Janeina soba, Kevinova je tako neuredna, a drugo dok mi ne ponestane dobrodošlice."

"Bez brige, mama, sutra ću staviti tvoju kuću na tržište."

"Nećeš učiniti ništa takvo, Jonathan Michael Carpenter, neću se tako nametati tebi i Mary!"

"Mama, samo sam htio reći da želimo da ostaneš koliko god želiš."

"To je u redu sada razgovarati, Johne, ali umorit ćemo se jedno od drugoga, htio bih čim si mi rekao da se možemo rastati prijatelji, nego da ostanem i da ti se spustim pod noge, znaš me, ja govorim što mislim, uvijek sam."

Uspravila se i pogledala Kevina i Jane, oni su se držali za ruke i gledali u svoju dadilju.

"I mogao bih sada ovo skinuti s grudi. Što se vas dvoje tiče, oboje vas jako volim i razumijem kako se sigurno osjećate, jednom sam bio mlad, davno dogovoreno, ali ljubav je prekrasan osjećaj. Nadam se da ste vas dvoje vrlo jaki, jer ćete morati biti, svaki dan ćete se morati nositi sa spoznajom da ono što radite društvo mršti. Svaki dan ćete skrivati ​​nešto ili negdje od svog živote. Ali i to je veliko ali, vi imate jedno drugo i imate svoju obitelj, nećemo vas napustiti, nikada. Sad ustanite u krevet i riješite se dijela te energije koju gubite sjedeći razgovarajući sa mnom, laku noć svatko."

Sagnula se i poljubila rumenu Jane i nasmijanog Kevina, a zatim prišla Mary i dugo je grlila: "John je jako sretan što te ima. Blagoslovljena sam prekrasnom snahom i dvoje divnih unučadi, hvala tihvala ti što uvijek primaš u svoj dom mršavu staru pticu."

"Nije škrta Gladys, nikad škrta, a što se mene tiče, nisam mogao imati boljeg uzora i prijatelja koji bi mi pomogao kad sam započeo bračni život, dobio djecu, a posebno sada, trebao bih ti zahvaliti." Mary je obrisala suze iz očiju, dok ju je Gladys uhvatila za ruke i nasmiješila se.

"Oh, blagoslovio te. Johne, otprati svoju staru majku do njezina kreveta, molim te, trebam malo pomoći na stepenicama."

John je prišao i ispružio lakat. Gladys je pustila Mary i provukla ruku kroz njegovu, "Nemoj prebrzo, nisam više brza kao što sam bila."

"Kladim se da još uvijek udaraš iako mama."

"Želiš li saznati?"

"ne hvala mama, shvatit ću to kao da", nasmiješio se John i odveo Gladys van i uz stepenice do Janeine spavaće sobe. Otvorio je vrata i uveo je unutra, a zatim se okrenuo da ode,

"Sve što trebaš samo reci, upravo smo preko."

"Johne, ovdje si trideset i kusur godina, mislim da znam gdje ti je spavaća soba i prije nego što odeš želim porazgovarati, zatvori vrata,"

John je ušao u sobu, zatvorio vrata, "Mama."

"Sjedni ovdje pored mene, molim te, slušaj, nisam sve čuo, ali pretpostavljam da si poludio kad su ti rekli, zar ne." John je kimnuo, "Pa, i ja bih to učinio, samo što morate znati jednu obiteljsku tajnu."

Skrušeno je pogledala sina i uhvatila ga za ruke, osvrnula se i kimnula sama sebi.

"Sad ću ti reći o našoj obitelji, ali to moraš podijeliti s Mary i djecom", zastala je i čvršće ga uhvatila za ruke.

"Sjećaš se svog oca, oca i majke, dadilje i djeda Relevantni rezultati japan teen lets, pa istina je," zastala je i pogledala u njihove sklopljene ruke, "istina je da su bili brat i sestra, imali četvero djece, tvoj tata je bio najmlađisve savršeno, bez nedostataka, sve naizgled normalno". nasmiješila se Johnu.

"Vi zapravo kažete da su moj djed i Nan stvarno bili brat i sestra, kako, mislim što je obitelj učinila, nisu li izbačeni, kako se to dogodilo?"

"Davno prije, sve što su ikad rekli tvom tati je da su najsretniji ljudi na svijetu i da je obitelj to shvatila i rekla 'pa što. to je naša stvar i ničija više'."

"Ne znam što bih rekao, prilično sam začuđen, znaju li ostali ovo?"

"Da, čini se da je djeci rečeno i da su se zakleli na tajnost, tvoj mi je tata rekao nedugo prije nego što smo se vjenčali, a onda kad si bila mala zamolio me je da ti to prenesem kad sam osjetila da je vrijeme, bio je tako uzrujan, ali znao je da ti to ne može povjeriti«.

"Malo sam zapanjen, mislite li da je to nasljedno?"

"Ne, mislim da je to ljubav, ja sam Reilly i moja irska krv ima finu crtu temperamenta, to je nasljedno, oprostite znam da ste to dobili od mene."

"Vau, malo sam šokiran i zapanjen ovime, zašto sada, mama, zašto čekati do sada?"

"Jer dragi, nakon onoga što si rekla u autu, shvatio sam da je pravi trenutak; sad sam stvarno umoran, idem se na brzinu oprati i onda u krevet." Potapšala je sina po ruci: "Hvala što si me saslušao i reci Mary da će mi ujutro trebati ruka da ustanem, sutra ću se pravilno raspakirati, za sada možeš li staviti torbe tamo sa strane, moje spavaćice u onu malu nosim sve s mojim toaletnim potrepštinama, pa samo to ostavi na krevetu." Nagnula se i poljubila sina u obraz, "noć, sine, vidimo se ujutro, šalica čaja oko sedam i trideset bilo bi lijepo."

John je ustao i premjestio kutije prema uputama i otišao do vrata nasmiješen, "Noć je mama dobro spavala," Okrenuo se i otišao zatvorivši vrata za sobom.

Dolje su ostali sjedili na sofi i stolicama čekajući s iščekivanjem. Primijetili su njegovo ozbiljno lice kad je ušao.

"Johne, je li Gladys dobro, nešto nije u redu?"

"Mama je dobro, dobro. Međutim, bacila je bombu tamo gore. Wow moja obitelj,"

Sjeo je na naslon Maryne stolice i obgrlio je rukom,

"Pa ljudi, ovo je samo za vaše uši, ok?" osvrnuo se dok su sjedili naprijed i kimnuo.Zatim je prepričao razgovor svoje majke i pokušao odgovoriti na njihova pitanja, ali kako je imao malo znanja mogao je samo ponoviti majčine riječi.

"Pa, moram reći da su djed i Nan bili toliko zaljubljeni čak i kad su bili u osamdesetima, držali su se za ruke i sjedili jedno pored drugog u svojoj kući. Umrli su u roku od dva tjedna jedno od drugog, prvo Nan pa djed, stvarno sam ih volio od prvog puta kad me John poveo da ih upoznam."

"Mama je uvijek govorila da je djed umro od slomljenog srca, nije imao za što živjeti kad je Nan umrla, obitelj je odrasla i cvjetala, on je obavio svoj posao i samo je želio biti sa svojom ženom. Bože, bili su vjenčani skoro šezdeset godina kada je Nan umrla,"

Jane je briznula u plač i zagrlila Kevina, "To je tako lijepo, mislim da je to jednostavno savršeno,"

"Hej, hej, ako je lijepo i savršeno zašto plače Baby Sister, mislim da je to tako ohrabrujuće, pomisliti da dvoje ljudi može biti tako zaljubljeno."

Jane ga je jače zagrlila i zajecala mu u prsa, a suze su mu kvasile košulju.

"Bravo, Tiger", rekla je Mary dok je ustajala i hodala do sofe, skliznula pokraj Jane i stavila je ruku oko nje.

John je Shemale priča vruće u svoju obitelj i skliznuo na koljena pokraj Mary, stavio ruku oko nje i Kevina i čvrsto ih zagrlio.

"Oh, to je tako lijepo", Srednjoškolske ribe gole je glas s vrata, "Dragi moji, to je tako lijepo."

Svi su okrenuli glave prema vratima, gdje je Gladys stajala u spavaćici, papučama i kućnoj haljini, s osmijehom koji joj je blistao na licu.

"Mama, mislio sam da imaš problema sa stepenicama, kako si uspjela?"

"Phhh, imam problema kad hoću, iako se nisam zavaravao s jutrima, ako Mary nema ništa protiv?"

"Oprosti, mama, nisam još stigao do toga. Mary, mami će trebati pomoć da ustane ujutro, zamolila me da te pitam imaš li nešto protiv pomoći!"

"Naravno da mi ne smeta, koje je vrijeme dobro za tebe, Gladys?"

"Pa, obično se probudim oko sedam sati, ali zapravo ne mogu lako ustati iz kreveta i potrebna mi je pomoć da dođem do kupaonice i iz nje te da se operem i oblačim. Kad budem pokretan, popijem tablete i malo čaja, mogu snađi se, tek je započeti, više nije lako. Još jedna stvar, znam da ti nisam prava majka, ali tijekom godina ti si uvijek bila kći koju nikad nisam imala, bi li bilo previše tražiti da me zoveš mama, pa barem ponekad, stvarno bih to volio."

"Mama, bila bi mi čast da to učinim. Otkako je moja mama umrla, nisam imao nikoga osim tebe da gnjavim, jadikujem ili dobijem savjet, a ti si uvijek bila tu za mene, dobro za nas, pa da, ja sa zadovoljstvom ću te zvati mama, mama."

"Jane zašto plačeš. što nije u redu?"

"Oh Nan, tvoja priča je bila tako lijepa, jednostavno sam bio oduševljen, ne mogu vjerovati da itko može biti tako zaljubljen, to je kao bajka."

"Pa, njihov život nije bio bajka, naporno su radili kako bi podigli četvero djece u malenom stanu u zapuštenom dijelu Londona, ali svo četvero djece imalo je sretno djetinjstvo i odraslo je kako bi se izdiglo iz tog područja i osiguralo za svoje vlastite obitelji, i pobrinuti se da se njihovi roditelji odsele na selo i prožive svoje živote zajedno u udobnosti."

"Nedostaje li ti još uvijek djed?" rekao je Kevin, gledajući svoju baku.

"Prošlo je deset godina otkako sam ga izgubio i da, nedostaje mi svaki dan, ali sam zahvalan na vremenu koje sam proveo s njim, i na sinu kojeg smo dobili i njegovoj prekrasnoj ženi i djeci."

Spustila je pogled dok su joj suze počele teći niz lice. Carpenterovi je nikad nisu vidjeli ovakvu, oduvijek je bila tako snažna i žilava. Svi su prišli i zagrlili je, ovivši je svojim rukama.

"Blago vama svima, hvala vam što trpite blesavu staricu, tako sam sretna", Ruska uspavana kučka je, "Stvarno vas sve jako volim, iako ponekad to izlazi na čudne načine."

"Nan, ako Kevin i ja budemo imali upola sreće Pvc ojačan najlonom mama i tata, ti i djed i baka i djed Carpenter, bit ćemo tako sretni,"

"Amen za to", rekao je John Carpenter.