Plavuša i brineta

Grupa koja hoda.i Dave.

Bio je rujan, djeca su se vratila u školu nakon velikih ljetnih praznika.

Vrijeme između gubitka Alana i ovog razdoblja našeg putovanja pokazalo se vrlo frustrirajućim.

Došlo je i do promjene okolnosti mog posla. Počeo sam plaćeni posao.

Nakon nekoliko mjeseci dobrotvornog volontiranja u trgovini, dao bih posao na pola radnog vremena u supermarketu u gradu.

Nakon uspješne prijave i male obuke zatekao sam se kako radim na blagajnama.

Bio je to dosadan posao, ali već sam stekao nekoliko novih prijatelja i uživao u njihovom društvu. Kažu da nije posao, već ljudi s kojima radiš čine posao, i to je istina.

I dalje smo pokušavali upoznati tog posebnog tipa, ali do sada nismo uspjeli.

Stranica prijatelja e-pošte donijela je 2 promašaja. rasipnike vremena. neću ulaziti u detalje.

Porno stranica je, očekivano, otišla u suprotnom smjeru, privlačeći pozornost pogrešne vrste. unatoč tome što je u našem oglasu jasno navedeno što tražimo.

Stvari koje su mi neki od tih tipova htjeli učiniti?.fuj!.pozlilo mi je.

A mislio sam da sam širokogrudan.

Nismo tražili takve stvari, samo normalnog običnog tipa sa zdravim apetitom i željom da me dijeli s mojim mužićem. koliko bi to moglo biti teško?

Vrlo, očito.

Uglavnom, znate kako nešto što tražite, dugo, pokušavate pronaći.samo jednog dana nađe vas?.kad niti ne tražite?.

E, to nam se trebalo dogoditi.

Kako smo i John i ja imali slobodne vikende, a dečki tada obično nisu kod kuće, odlučili smo se baviti zajedničkim hobijem.

Oboje volimo selo i hodanje, i oboje volimo učiti o povijesti, posebno o lokalnoj povijesti.

Pa smo se odlučili pridružiti pješačkoj grupi. Ovaj je imao temu lokalne povijesti.

Provjerili smo to na internetu. Momak koji je to organizirao živio je 25 km dalje i znao je dosta o prošlosti na našim prostorima.

Grupa bi se sastajala svake subote ujutro u 9, a zatim bi krenula u šetnju od oko 5 milja, ništa prenaporno.

Na putu bi bilo mjesta za vidjeti i mali razgovori koje bi vodio organizator, gdje bi se mogla postavljati pitanja o dvorcu ili drevnom bojnom polju itd. Bez obzira na temu privlačenja tog jutra.

Mogli ste ponijeti nešto za jelo i piće, a ruksak je preporučen, ali nije neophodan jer ovo nije bilo baš planinarenje.

Oglašavan je kao dobar nježan način vježbanja, učenja o lokalnoj povijesti i sklapanja novih prijateljstava.

Idealno za nas.

U to vrijeme 'sklapanje prijateljstava' nismo smatrali dijelom toga, to je bio samo hobi, nešto što smo mogli raditi zajedno kao par u slobodno vrijeme.

Tako smo se pridružili grupi i jednog vedrog subotnjeg jutra početkom rujna krenuli na mjesto sastanka.

Stigavši ​​na malo, ali prepuno parkiralište, odmah sam se iznenadio koliko ih se pojavilo, na kraju krajeva, opisalo je sebe kao malu pješačku grupu.

Međutim, ubrzo sam saznao da je u isto vrijeme stigla još jedna grupa.

Dvojica organizatora poznavajući se, ova druga grupa su bili ljubitelji željeznice.ili su to ljubitelji vlakova. Dijelili smo isto mjesto Vazdušne igračke, ali njihova je šetnja bila odvojena od naše i slijedila bi drugu rutu.

Dakle, sve skupa u našoj grupi bilo je oko 15 do 20 ljudi. Uglavnom parovi, sa zanimanjem sam primijetio da smo Plavuša i brineta i John bili najmlađi prisutni par.

Svi ostali bili su barem 20 godina stariji, a neki su izgledali kao da se sigurno nikad neće vratiti iz šetnje!

Većina je imala one motke za hodanje i bili su izvučeni u svoj ozbiljnoj opremi za hodanje.

Pitao sam se čemu to dopuštam.

Doista, John je bio taj koji se sagnuo i šapnuo mi na uho, ne samo da je opisao situaciju, već je sa sobom donio sliku koja me nasmijala

"Jebi me.to je kao dan u sunčanoj dolini"

Sunčana dolina je staračka kuća u blizini našeg sela.

Vidjevši da je moje hihotanje privuklo pozornost obližnjeg para, john mi je pokušao odvratiti pažnju šapćući još jednom

"Ipak, dosta toga za pogledati", kaže se uz namigivanje dok se uspravlja i gleda prema organizatoru dok počinje razgovarati s našom grupom.

Bila je istina.

Dok sam gledao oko zbijene skupine bilo Slike golih mladih žena puno starih momaka, no činilo se da su svi sa svojim ženama ili u parovima ili u malim skupinama od dva plus dva.

Čini se da su neki od tih parova ovu aktivnost preporučili svojim prijateljima.

Svakako smo bili čudni. ili sam barem tako mislio.

Dok sam nastavio provjeravati ostale dok sam slušao vodiča, primijetio sam njega.

Stajao je sasvim blizu nas s moje desne strane.

Još jedno mlađahno lice koje se isticalo kao saliven u moru bora i sijede kose.

Visok krupni tip u kasnim četrdesetima, kratke kovrčave tamne kose, kratke brade i brkova.

Vrlo dobro izgleda s tamnim očima i gustim čupavim obrvama.

Promatrao me i kad sam uspostavila kontakt očima, nasmiješio se.

Uzvrativši osmijeh, zatim sam skrenula pogled praveći se da ne osjećam tu toplinu uzbuđenja kako prolazi kroz mene. moj Bože kako je zgodan. mogla sam osjetiti kako crvenim.

John je sigurno primijetio promjenu na meni, govor tijela ili tako nešto.

Samo sam gledao ravno ispred govornika.

Prvo je pogledao dolje u mene, primijetivši da crvenim, a zatim je ponovno pogledao u smjeru u kojem sam upravo gledala.

Podigavši ​​pogled prema Johnu, gledao sam ga kako prepoznaje zgodnog tipa, prvo se smiješeći, a zatim kimajući glavom u znak pozdrava.

Držali smo se za ruke i kad mi je John uzvratio pogled, nježno mi je stisnuo ruku dvaput, a zatim se sagnuo do mog uha

"Bar ima jedan naših godina", rekao je tihim glasom, pokazujući na tipa.

Kimnuo sam u znak slaganja, osvrnuvši se na čovjeka, koji je radio isto s nama, provjeravao nas. provjeravao me. da budem točniji.

Znao sam da je taj pogled u redu.ponovno sam se nasmiješio i primio jedan natrag prije nego što sam vratio pogled na govornika, koji je skoro završio

"pa.ako je sve točno. krenut ćemo.ima li pitanja?", Tip nas je polako sve pogledao oko sebe.

Nije bilo odgovora ni od koga od nas,

"U redu. idemo, onda me samo slijedi. lagano danas."

Nastavio je pričati dok je hodao, brbljajući nešto o tome da provjerite jeste li 'platili i prikazali' jer ćemo biti oko 4 sata.

Kad smo krenuli, prateći ostale, misli su mi bile pune tog zgodnog stranca, gdje je nestao. Činilo se da je samo nestao u gomili.

Htio sam pitati Johna je li ga vidio, ali John me prekinuo s nekim trivijalnostima o ruševinama dvorca koje smo namjeravali vidjeti.

I to je bilo to.ili sam barem tako mislio.

S mojom pažnjom sada usredotočenom na Johna i jutro koje je pred nama, stranac u gomili mi je pao na kraj pameti.

Bilo je doista lijepo jutro, toplo i sunčano s blagim povjetarcem koji je održavao temperaturu na ugodnoj razini.

U početku hodanje kroz šumovito područje, s pjegavim hladom i zujanjem insekata, tut tut tut kosa i klapetom krila goluba grivnjaša visoko iznad u krošnjama zelenila.

Ubrzo smo se našli na otvorenom terenu, s valovitim brežuljcima u daljini.

Činilo se da drugi hodači, usprkos svojim godinama, bez napora koračaju naprijed, ostavljajući mene i Ivana pomalo zaostalima. Formirali su se u male skupine, očito navikli na društvo, čavrljajući među sobom.

Nije da nisu bili prijateljski raspoloženi prema nama, nekoliko njih nas je veselo pozdravilo jer smo se pridružili grupi ranije tog jutra na parkiralištu.

Samo što su se svi poznavali i držali za sebe, u svojoj maloj kliki.

Otprilike sat vremena nakon naše šetnje zaustavili smo se pokraj stajališta i John je skinuo ruksak kako bi nam oboma donio piće.

Ostali su koračali naprijed i na trenutak smo bili prepušteni sami sebi, iako sam ubrzo otkrio. ne potpuno sami sebi.

Buka odostraga upozorila me na drugog, kolegu zalutalog.

Odmah sam prepoznala tipa od ranije, zgodnog muškarca koji mi se nasmiješio.

Koračao je s određenim naporom prema nama, očito se boreći s nečim što je izgledalo kao pretrpan ruksak.

Najčešća pogreška neiskusnog planinara, kako mi često kaže john, koji je to jutro pažljivo spakirao našu dnevnu torbu samo s onim što nam treba i ničim drugim.

Iako, kao što je ranije spomenuto, ovo baš i nije bilo planinarenje pa je bilo neobično vidjeti nekoga s tako velikim ruksakom.

No, nije to jedino veliko kod ovog čovjeka.

Bio je, kako da to pristojno kažem. pretežan.

Odjeven u bijelu majicu i plave kratke hlače. Majica je bila zalijepljena za njega, mokra do kraja od znoja.

Bio je iste visine kao John, ali pretpostavljam dobrih 5 stonea teži.

Ranije nisam primijetio njegovu veličinu jer je bio djelomično zaklonjen gomilom.

Nemojte me krivo shvatiti, nije me obeshrabrio njegov višak kilograma, obrazi su mi i dalje bili rumeni dok mi se uspio nasmiješiti i veselo, iako bez daha, 'jutro'.

Nikada nisam vidio nikoga tko je izgledao tako napeto, ali u isto vrijeme. tako prekrasno.

Pozdravili smo se dok je teturao do nas, gledajući cijeli svijet kao da će se prevrnuti.

"Jesi li dobro ljubavi", rekla sam iskreno zabrinuto.

Tip se savio s rukama na koljenima, teško dišući na trenutak, stvarno je izgledalo kao da će povratiti

"Da.hvala.Bit ću dobro.za.minutu", njegov odgođeni odgovor bez daha.

I John je pokazao svoju zabrinutost

"U redu je, samo polako na trenutak, nema žurbe."

Zakoračivši u stranu i zabrinuto pogledavši dečki ruksak, dodao je, ".vau.to je velik paket.što imaš unutra?"

Tip se polako vratio u svoj uspravni položaj, sada pomalo pribrano.

Nacerio se ispruživši ruku, "Ja sam Dave. drago mi je što sam te upoznao"

John je ispružio ruku i oni su se rukovali, moj muž se predstavio pa ja.

Imao sam kratki osjećaj déjà vu mog prvog susreta s Harryjem, dok je moja ruka nestala u Davesovoj ruci, mmm.velike snažne ruke.volim to.

Dave je odgovorio da mu je drago što me upoznao, ali mi nije poljubio ruku, kao Harry.

Nastavio je objašnjavati u odgovoru na Johnovo pitanje da je namjerno bio težak, natrpan bocama s vodom, jer je pokušavao doći u formu, smršaviti.

"Doktori naređuju", uvjeravao nas je Dave izgledajući vrlo nezadovoljno.

John je pitao može li pomoći. Možda da nosimo nekoliko boca u našem paketu?

"Ne.hvala na ponudi, ali odlučan sam u tome.napravio sam to prošli tjedan i nastavit ću tako"

John je tada obavijestio Davea da smo novi ovdje i da nam je ovo prvi put u grupi.

"Da, primijetio sam te na parkiralištu", odgovorio je Dave bacajući kratak pogled na mene, dok je to rekao.

Odmaknuvši se drugim šetačima koji su se polako smanjivali u daljini, rekao je, "to je kao prokleta čahura, zar ne?"

"Cocoon?", upitala sam pitajući se o čemu on to radi, ali john je već shvatio i počeo se smijuljiti.

Dave me pogledao, "znaš.onaj film u kojem se stari ljudi pomlađuju."

I ja sam sada prasnuo u napad hihotanja kad sam se sjetio filma i shvatio da je povezan s našim starijim suputnicima.

Dok sam se hihotala, Dave je nastavio, što me još više nasmijalo, ".izgledaju kao obični stari ljudi, zar ne?.ali nisu. imaju nuklearni pogon ili tako nešto. .pogledaj to.pogledaj gadovi odlaze"

Njegovi maniri i način na koji je to rekao izazivali su suze i morala sam se provjeriti jer sam shvatila da se ponašam kao vrtoglava učenica pred dvojicom muškaraca.

Dave je nastavio govoriti dok je smijeh presušio, rekao nam je ono što smo na neki način već znali.

Da su se drugi držali do sebe i bili vrlo klanovski. Bili su prijateljski raspoloženi, ali samo donekle.

Nakon kratkog zaustavljanja zalijevanja krenuli smo zajedno s Daveom sustići grupu, lako razgovarajući s našim novim prijateljem.

U početku je razgovarao s johnom, nije me izostavio, ali mogao sam reći da su njih dvojica odmah zavoljeli društvo jedno drugoga.

I meni se svidjelo Davesovo društvo, svi smo nekako 'kliknuli' zajedno. Zvuči otrcano, ali kao da ga poznajemo godinama.

Postavljao je puno pitanja o nama i mi njemu, sjajnom sugovorniku, bilo je zadovoljstvo razgovarati s Priča za odrasle nam je rekao da je radio za lokalno vijeće, njegov posao je bio procijeniti ljude kojima je potrebna pomoć u njihovim domovima, obično starije osobe ili osobe s invaliditetom, da vidi jesu li kvalificirani i oko čega im je potrebna pomoć.

Možda će možda trebati posebna oprema za kupaonicu na primjer.

Dok smo šetali i razgovarali, još sam malo provjeravao Davea.

Bio je velik tip, procijenio sam oko 20 kamena.

Ispostavilo se da nisam bio daleko jer smo kasnije saznali da je težio nešto više od 21 stona.

Još jedna stvar koju sam primijetio je blijedi trag na jednom prstu njegove lijeve ruke, prstenjaku. kao da je prsten nedavno skinut.

Bio sam toliko zaintrigiran da me je znatiželja nadvladala.

Tijekom našeg razgovora, Dave je spomenuo da ima 6 djece na što smo izrazili naše iznenađenje. Međutim, to je dovelo do obitelji pa sam mu postavio sugestivno pitanje.

"dave. tvoja gospođa ne voli hodanje?"

John je odmah bacio pogled mimo Davea na mene, znao je na što ciljam i po pogledu je i on bio znatiželjan.

Dave se malo sarkastično nasmijao, a zatim odgovorio da njegova supruga Jenny ne voli vježbati, a zatim ispod glasa dodao, "ionako ne ovako".

Rekao nam je dalje da su razdvojeni, već nekoliko mjeseci i da je to duga priča.

Pa smo to ostavili na tome i nismo se dalje raspitivali. Bilo je očito da je još uvijek bolan zbog toga, a promrmljani komentar o tjelovježbi dao je mali trag o tome što je mogao biti uzrok rastave.

Tog smo jutra doista uživali ne samo u šetnji, već iu razgovoru s Daveom.

Vrlo ugodan prijateljski nastrojen tip, imali smo slične interese i sličan smisao za humor, i iz moje perspektive. vrlo ugodan za oko. Pošteno je reći da sam bio zainteresiran za Davea na 'taj način' od samog početka.

John je naravno znao, taj mali pogled koji mi je uputio kad sam ga pitala za gospođicu Daves. sadržavao Crtani pornograf s velikim kurac više od znatiželje.

Znao je o čemu razmišljam, vidjela sam iskru uzbuđenja u njegovim očima.

Kad je došlo do rastanka tog jutra, bilo je kao da se nas troje već dugo poznajemo.

Snašli smo se kao kuća u plamenu.

Pozdravili smo se i rekli mu da ćemo ga paziti sljedeći tjedan, Dave je kimnuo i odgovorio da će i on potražiti nas.

U autu na našem putu kući, u početku je između mene i Johna vladala tišina.

Jutarnji razgovor s Daveom dao nam je obojici mnogo toga za razmišljanje.

Naposljetku je moj muž progovorio, pogledavši me dok je to činio, "pa.to je bila lijepa šetnja.i lijepo društvo također.zar ne?"

Kimnula sam glavom u odgovor, još uvijek djelomično duboko zamišljena, john je nastavio, "ti.hm.kao on. zar ne.mislim.znaš"

Ovaj put sam se okrenuo i nakratko uspostavio kontakt očima s johnom prije nego što se morao osvrnuti na cestu, govorio sam tihim, ali samouvjerenim tonom, pazeći da razumije, "o da"

Kimnuvši glavom da potvrdim svoju izjavu.

John se nasmiješio i ja sam ga kopirao.

Njegove sljedeće riječi bile su predvidljive, "misliš li što i ja?"

Udahnuo sam i pogledao natrag na cestu ispred sebe, nježno uzdahnuvši, ispustivši dah, prije nego što sam odgovorio: "Da. jesam"

Kao što sam rekao, mogao sam osjetiti onaj poznati nalet uzbuđenja kako se skuplja iznutra.

Jesmo li našli našeg čovjeka?

Upravo smo trebali saznati.

Kraj 19. poglavlja.